Da li ste kada naišli na tvrdokornu zavist, jal i ljubomoru u susjedstvu i na radnom mjestu? To je danas postalo uobičajena pojava. Danas je lakše doživjeti tuđu slijepu zavist i tvrdokorno srce, nego nešto ljudski i posve normalno kao što je suosjećanje i sućut. Uz zavist i ljubomoru može se redovito osjetiti sadizam i uživanje u tuđoj nesreći. Uspjeh rijetko prolazi bez zavisti i ljubomore. Često kažemo nekome da mu zavidimo i pri tom smo sretni jer je osoba sretna, voljena, ispunjena, uspješna u nekim ili svim sferama života i voljeli bi da je i nama tako. Tu nema ništa loše ali kada potkopavamo tu sreću svojim negativnim stavom, izljevima ljubomore, omalovažavanjem njegova rada i zavisti prema nečijem uspjehu , tu se onda dijagnoza pogorša. Zavidna osoba postaje histerična i bijesna na tuđi uspjeh, a kad ga ne može suzbiti svoje nezadovoljstvo pokazuje otvorenim izljevima mržnje, tračevima i neistinama prema toj osobi. Postoji tanka linija između “pozitivne zavisti” ako možemo to tako nazvati i one očajničke, kronične i bolesne. Uz onaj lijepi dio ljudi koji se vesele s vama i zbog vas jednako kao i vi zbog njih, imamo drugi dio publike koji gleda i škrguće zubima. Nisu svi takvi , znam ih a vjerojatno znate i vi takve. Zašto to rade? Zato što su zavidni, a sve će učiniti kako bi prikazali da je drugi neuspješan. Zašto su zavidni? Zato što su nesigurni. Zašto su nesigurni ? Zato što pojedini ljudi jednostavno ne ulažu u svoju ljudskost, nego samo u vanjski izgled, dvoličnost odnosno fasadu.
Postoje ljudi koji mrze kako izgledate, kako radite, mrze vaš auto, vaš stan, kuću, vašeg psa, mačku, dečka, muža, a možda čak i vašu punicu jer njihova nije tako dobra kao vaša. Takvim ljudima smeta čak i vaše dobro raspoloženje jer s vama mora da nešto nije u redu kada se stalno smijete a oni ne. Ima li takvih susjeda i ljudi u vašem okruženju?
Premda ljudi nemaju razloga za to, oni to rade jer im je dosadno u njihovim mislima. Kad su već jadni , zašto im ne dati to malo zadovoljstvo? Pustite ih da laju. Uostalom prašina se uvijek diže kad ste dobri. Pričat će o vama laži kada ne nađu mane a i laži uvijek začine priče. Pričat će o vama loše stvari samo da njih same to izdigne kao bolju verziju.
Iz zavisti niče mržnja i obrnuto. Danas je teško, skupo i nepopularno biti čovjek. Svejedno se pitam zašto je nekim ljudima teško veseliti se zbog tuđeg uspjeha? Pa je li nas to košta? Nemoguće da zavist pruža više zadovoljstva od toga da budemo sretni zbog tuđeg uspjeha?
Postoje dva rješenja kada osjetite žalac zavisti:
1) Da dotičnu osobu potpuno ignorirate tj. da postanete imuni na njen otrov
2) Da kada ta osoba ugrize vas vi joj vratite i ugrizete ju
Takve ljude najbolje je izbaciti iz svoje svakodnevice. Najgora stvar za takve je da budete još bolji, jači i uspješniji. Takve ljude koji se trgaju da se poseru po vama samo zato što vam zavide je najbolje – ignorirati.
Drugi lijek za otrovne zavidnike je da se stalno unakrsno napadate i grizete. Život posvetiti tome da se stalno s nekim nadvikujete čisti je gubitak vremena ne zbog toga što ste slabić ili vam se ne da nego iz jednostavnog razloga što se vrijeme može konstruktivnije iskoristiti. Činjenica je da postoji određeni dio ljudi, crno obojan iznutra koji bolesno zavide uspjehu drugih.
M.M.
