PLITVIČKA JEZERA– Gotovo preko noći priroda je promijenila vizuru krajobraza. Nacionalni park Plitvička jezera protekloga smo vikenda zatekli u gustoj magli i dosadnoj kišici. Na tlu se prostirao gusti sag otpalog lišća, scena dostojna sredine studenoga. Na stazama oko jezera ipak ima posjetitelja koji jezera i okoliš doživljavaju na svoj način, diveći se pri tome onome u čemu većina nas ne bi pretjerano uživali.
Restoran „Poljana“ dočekao nas je u pravoj jesenskoj idili. S tek povremenim gostima što su pristigli na doručak. Dok osoblje s poslovičnim osmijehom i profesionalnom rutinom obavlja svoje, susrećemo se s mlađom ženom koja nas dočekuje.
-Ja sam Katarina Mesić, voditeljica jela i pića u ovom restoranu. Dobro nam došli!
Razgovor uz kavu dalje je tekao ugodno i svrsishodno, kao što se inače događa u JUNP Plitvička jezera. Doznajemo da je Katarina zaposlenica ove ustanove 20 godina, točnije od 1990. kada je bila stipendistica. Počela je kao konobarica, kasnije se školovala i došla na mjesto voditeljice. U njezinu životu sve je vezano uz Koranu.
Život „po Korani“
-Rođena sam u Rastokama kod Slunja, uz rijeku Koranu. Udala sam se u Smoljanac uz Koranu. Radim na Plitvičkim jezerima. Zato sam i kćeri dala ime Korana, po najljepšoj rijeci na svijetu.
Pitamo Katarinu za detalje njezina posla. Od postavljanja stolova, njihove dekoracije, prijema grupa gostiju, pojašnjava meni, preporuča delicije, pa do serviranja jela i pića.
-Moja je zadaća da sve bude u redu, da gost bude adekvatno primljen i poslužen jer je u našem poslu zadovoljstvo gostiju na prvome mjestu. Osim brojnih vrsta predjela i jela kakva se gotovo posvuda poslužuju, mi u „Poljani“ uvije najprije nudimo jela tradicijske ličke kuhinje. Koliko god to nama bilo uobičajeno, utoliko su gosti iz inozemstva opčinjeni samim spremanjem jela ispod peke, ili janjetinom s ražnja. O kvaliteti tih jela ne trebam niti govoriti. Kada npr. ponudimo grupi gostiju janjetinu i kažemo da se janje upravo peče, gotovo svi će uzeti svoje foto-aparate i kamere i pohitati prema ognjištu koje se ljeti nalazi pored restorana. Taj starinski način spremanja hrane u inozemstvu je uglavnom nestao. A kada gosti okuse jela ličke kuhinje oni su ushićeni. Ne sjećam se da sam od nekog čula da im teletina ispod peke, odojak, janjetina, pastrva, lička juha, ili kupus i meso nisu prijali. Na taj je način naša ponuda blagodat za oči i nepca.
Pitamo postoje li razlike u ukusima gostiju.
– Većina gostiju pitaju što im možemo preporučiti od naših specijaliteta i uglavnom to rado prihvaćaju. Domaće ličke delicije uglavnom rado naručuju naši gosti s istoka. Iz Japana, Kine, Južne Koreje, Tajvana, Rusije, Rumunjske… Gosti iz Europe naručuju jela ličke kuhinje, ali nešto rjeđe i više preferiraju ponudu „a la cart“. Česti su nam i gosti vegetarijanci i vegani. Za njih imamo posebnu ponudu. Bez obzira na vrstu hrane koju su konzumirali u našem restoranu moram istaknuti da većina gostiju ističe kako im je hrana u „Poljani“ neusporedivo ukusnija nego li to isto posluženo u njihovim državama, pojašnjava nam Katarina. Ističe da je hrana u svim objektima nacionalnog parka vrhunska.
-Ne sjećam se da sam ikada čula kako je neki gost imao reklamaciju na kvalitetu naše kuhinje, u bilo kojem restoranu i hotelu. Upravo suprotno. A zadovoljan gost je najbolji gost i uvijek će se ponovno vratiti onamo gdje se ugodno osjećao!
M. S.
