U vremenu kada besplatno možemo smazati nekoliko porcija ribica, zaliti grlo razvodnjenim vinom ili zabosti isto tako besplatni cveni karanfil za uho ili rever kaputa, ne mogu se oteti ustiscima da opet ulazimo u kanalizaciju ionako dobro zaštopanih odvodnih političkih kanala. Gledam i slušam ovih dana gugutanja i laprdanja političara „na odlasku“ o samo njima znanim podvizima koje su činili u tami svojih mandata, što mi sve više sliči na birtijaški obračun dezorjentiranih kronera koji su svoje političke manire i obrazovanja isklesali na koje kakvim šankovima gdje svijetle njihovi dobro istesani otisci. U vremenu koje dolazi trebamo biti itekako spremni na brojna obećanja, dirljive socijalne priče i uvjeravanja da dolazi bolje sutra. Iako kod nas u ovoj učmaloj sredini još nije uobičajeno da nas kandidat na lokalnim izborima iznenadi u trgovini, da nam zakuca na vrata s promotivnim letkom ili kako bi s nama nazovimo to „iskreno“ popričao o problemima koji nas tište, kod nas je lokalna politička promidžba ipak ostala na nivou nekih prošlih vremena. U ovim danima koji dolaze sve je prisutnija ona mučnima, kad netko od svih tih političara, odjevenih u svoje najbolje odijelo, možda još s mirisom zadnje sjednice uprave ili svježe skinute janjetine servirane na nekom poslovno-političkom važnom ručku, počima nam djeliti napamet naučene kitice pjesmica o političkom boljitku i svjetlu koje dolazi u našu Liku.
Političko paradiranje socijalnom osjetljivošću u ovo predizborno vrijeme sve je očitije da se svodi na neodgovorne demagoške fantazije i višegodišnja puka zamagljivanja građanske dioptrije. U Hrvatskoj itekako ima veliki broj onih koji unatoč velikoj gospodarskoj krizi žive dobro, savršeno, uhljebljeni na mukama i patnjama običnog čovijeka. U današnje vrijeme sumnjamo u sve i svakoga bez obzira da li je uhvaćen u laži, ili nije. Neka zanimanja, odmah u početku, predodređena su za „lažove“, a u njima će većina rečenog bit laž. Razlikuju se samo po tome tko u trenutku “demokratskih“ izbora ima više onih koji u te laži vjeruju i ništa drugo. Kako bilo da bilo, svjesni toga ili ne sami biramo buduće „lažove“, a što drugo, koji s vremenom, mogu postati lopovi, jer, lakše je postati ono u što narod vjeruje nego ih razuvjeravati. Nitko više ne vjeruje kako postoji puno istine u obećanjima. Zbog toga pobjeđuje onaj koji svoje sljedbenike uvjeri kako laže manje od drugih. Mijenjaju svoj obraz za „uspjeh“ na određeno i prezir na neodređeno vrijeme.
Koliko je ta politika čudna, gadljiva i probavljiva samo određenom broju ljudi koji mogu otrpjeti omalovažavanja, vrijeđanja, ponižavanja a potom opet učiniti dojučerašnje političke neprijatelje najboljom političkom braćom meni je neshvatljivo, jer, pogledamo li samo koliko je ne tako davno uvreda palo između vodećih političara u našoj županiji, koliko je bijesa i mržnje iskazivano u optužbama za ovo ili ono, da bi ti isti „neprijatelji“ sada, u ovo izborno vrijeme, za dobrobit svojih fotelja i unutarstranačke sloge, zajedno sjedili, tapšali se po ramenima i izmjenjivali srdačne poglede odobravanja. E, zato treba znati biti političar, ne može to svako, jer nekome sram, stid i crvenilo na licu itekako pristaje, a neki imaju tako dobar đon od lica da ga je teško premazati i najboljim domaćim lojem koji se na obrazima zasigurno neće zadržati. Kako god se završili ovi izbori, njegove ćemo posljedice vjerojatno još dugo osjećati, pogotovo što će nam pokazati, ne samo to da smo kao društvo duboko podijeljeni, nego i to da su nam jezici pobrkani, pa te podjele nismo niti u stanju početi prevladavati. A kako ćemo, pobogu, uz toliko međusobno nerazumijevanje graditi zajedničko društvo i planirati zajedničku budućnost?! Na ta bi pitanja odgovorni na svim stranama – možda baš sad, kad se pripremamo za izbore, taj blagdan demokracije – trebali početi pronalaziti prikladne odgovore. Došla su vremena kada u stvari ne možeš prepoznati koji političar zastupa interese koje stranke. Protuprirodne koalicije prerastaju granice prirodno političkog shvaćanja načela stranke koja bi trebala imati jedinstvena načela i pravce djelovanja. Sve se počelo svoditi na jednu jedinu stvar, osvojiti vlast, prigrabiti moć, i…zgrnuti lovu. Sve drugo je demagogija, čisto prodavanje magle. Pa nisam tolika budala da ću vjerovati da će se ovi naši političari iz Gospića, Otočca, Senja ili Novalje..ili neke nove političke face boriti da narod ne bude gladan, da dobije posao, i da može platiti režije. Zajednički je cilj svih njih zajedno, ja i samo meni. A Vi obični pijuni nastavite živjeti kao i svih prošlih godina, živite od zraka i budite psi na političkom lancu s kojeg Vas neće pustiti dok im bar nešto vrijedite. Uvjeren sam da će politička kampanja koja dolazi biti prepuna ustajalog mirisa praznih obećanja, ali i podstiranja svih laži koje su od izbora do izbora obećane, pa zaboravljene. Ulazimo u vrijeme kada će mo čuti da je naša pokradena zemlja preodređena za uspjeh, da dolazi vrijeme za novi gospodarski razvoj, da je vrijeme za otvaranje novih radnih mjesta ali i kako su „oni“ lagali i krali a mi govorimo istinu i borit će mo se za vas. Ulazimo u vrijeme kad će nas naši mili političari gledati u oči i držati figu u džepu, u vrijeme kada im mi postajemo važni i kada će njihova borba biti usmjerena prema boljem životu svakog pojedinca. Ulazimo u vrijeme poslije kojega dolazi drugo vrijeme, stvarnost, u kojoj će mo sagledati sve prljavštine i laži koje su nam obećali, i nakon koje nas više ne poznaju. Ipak, u svim ovim lažnim političkim trilerima koji su spremni za projekciju, ugrabit ću i nešto vremena da se dobro nasmijem svemu onom što ću čuti od političkih „dilera“, i, neću im zamjeriti..
Dražen Prša
