Posvuda u Hrvatskoj večeras je upaljena prva adventska svijeća. Taj lijepi i stari običaj vezan je uz radosno očekivanje Božića, jedan je od simbola skorih blagdana, obitelji i svjetla. Od konca Domovinskog rata naovamo navikli smo da taj događaj uistinu bude buđenje svjetla, nade i došašće prema Kristovom rođenju. Ove godine u Gospiću se dogodilo nešto pomalo neuobičajeno.
Kao uvertira ovom događaju bila je svadba pa je uz još ugašene svijeće dominirala harmonika. A kada se svijećama nakon sv. mise približio svećenik, uz njega su ostale svega četiri (4) žene i dva dečka iz komunalnog poduzećam zaduženih za struju. Za razliku od prijašnjih godina kada je Grad Gospić redovno izvještava javnost i pozivao građane na paljenje adventskih svijeća, a ove godine je to izostalo. Zašto??? Još smo uvijek pod dojmom nedopustivo malog građana na paljenju svijeća i odavanju počasti žrtvama Vukovara. Tada se u središtu Gospića okupilo jedva 50-ak građana. Kada smo već pomislili da su građani Gospića izgubili osjećaj za tuđu patnju, dogodila se tragedija s generalom Praljkom. Na poziv Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata i Udruge ratnih veterana 9. gardijske brigade na komemoraciji se okupilo nekoliko stotina građana. Poučak izdvojimo sami, svako za sebe i bez političih i drugih konotacija. Večeras se nitko od gradske uprave nije udostojio doći na paljenje prve adventske svijeće.
Večeras je uz harmoniku uoči paljenja prve adventske svijeće trebalo zapjevati:„Prva svijeća zaborava nema, ali osta tužna uspomena“!!! Ipak smo po nečemu pomalo postali grad tame koji ovakvim ponašanjem neće osvjetliti niti tisuće adventskih svijeća. U pitanju je neki drukčiji mrak.
L.O.
