Danas kršćani diljem svijeta slave Uskrs, naš najveći blagdan. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu u 11 sati predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije i otočki župnik.
U svojoj homiliji župnik je kazao: Isus je uskrsnuo ! To je vijest koja je tada učenike probudila iz onoga stanja razočaranosti koje ih je zahvatilo kad su doživjeli poraz. Vijest da je grob prazan, u prvom momentu, samo ih je još više prestrašila. Uskrsnuće je “život ljubavi koja je jača od smrti” .
Odgovor daje današnje jutro. Bilo je “rano ujutro” kad je jedna žena u suzama i žalosti pošla na grob, u kojem je prekjučer sva njezina nada, ljubav njezinoga života pokopana: Isus iz Nazareta. Odgovor je dobila na grobu. Jer grob je bio prazan. On, kojeg je tražila, više nije bio tu. Nestalo je njegovo tijelo. Dvojica daljnjih svjedoka vidjeli su to, Petar i Ivan: grob je prazan, on nije tu. To još nije odgovor. On sam ga daje.
Pokazuje se. Iznenada je tu. On živi. Nije jednostavno vratiti se u život. On je uskrsnuo! Oni su ga vidjeli, toga su svjesni. Nikakva prijevara, obmana, nikakav san: stvarno i uistinu je uskrsnuo! To oni tvrde. To svjedoče. Vidjeli su ga – i vjeruju, to je istina. Nikakva umišljenost.
A mi? Mi možemo “samo” vjerovati! To kažemo u vjerovanju, da vjerujemo u uskrsnuće. U Isusovo uskrsnuće na uskrsno jutro, i u naše uskrsnuće u “posljednji dan”. Drugi pristup kao vjernici mi nemamo. Tko nam kaže da to nije pobožna prijevara, sumnjiva želja? Kako želimo “dokazati”, da uskrsnuće stvarno pobjeđuje smrt?
Danas slavimo pobjedu života nad smrću. Smrt nema posljednju riječ. Jer Krist je uistinu uskrsnuo!
Uskrs se na određeni način ponavlja svake nedjelje. Isusov Uskrs se dogodio prvog dana u tijednu, zato nedjelju s pravom zovemo danom Gospodnjim. Kršćani se ne prestaju okupljati svake nedjelje sa živom vjerom da se susreću s Njime. Na isti način je i s nama uvijek kad smo vjerom okupljeni u bratskom zajedništvu. Mi zemaljski i on nebeski, mi vidljivi, on nevidljiv! Slušamo ga i s njime doživljavamo sveto zajedništvo. Neizrecivo nas ispunjava svjetlošću nebeske radosti.
Zato slaveći Uskrs mi kršćanski vjernici svima ljudima svjedočimo da unatoč nevolja i one najveće nevolje ljudske smrti Bog daje izlaz, da i u krajnjoj napuštenosti, iznemoglosti, izgladnjelosti ili bilo čega Božja vjernost pobjeđuje.
Patnja i smrt, mržnja i nepravda su moćne na ovome svijetu, ali njohova riječ više nije zadnja. Isus je sve do svog gorkog svršetka trpio njihovu moć, ali ih je istovremenio i nadmudrio.
Euharistijsko slavlje animirao je mješoviti crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama.
IB
