Komemoracija što ju je danas na Velebitu organizirala Udruga „Jadovno ’41.“ iz Banja Luke bila je znakovito zbog nekoliko detalja. Predsjednik udruge Dušan Bastašić po običaju je imao svoje izvore za broj ubijenih u tome ustaškom logoru pa se danas zaustavio na brojci od 38 000 stradalnika. Nije krio čuđenje što ga ove godine na Jadovnom nisu dočekali prosvjednici, hrvatski domoljubi, koji se protive raspirivanju mržnje na način da se stigmatizira cijeli hrvatski narod.
Ove godine su umjesto šest najavljenih autobusa na komemoraciju stigla tri poluprazna autobusa, ali bez uobičajene četničke ikonografije. Na graničnom prijelazu Izačić-Ličko-Petrovo Selo autobusi i putnici detaljno su pregledani i tom je prilikom uhićen jedan čovjek.
-Jedan častan i pošten čovjek je zadržan na granici, naglasio je novinarima Dušan Bastašić.
Taj „častan čovjek“ je Dane Lukajić, bivši zamjenik zapovjednika zloglasnog koncentracijskog logora Manjača. Lukajić je zbog ratnog zločina tražen od vlasti Federacije BiH jer je zapovjedao mučenja, silovanja i ubijanje uznika Manjače. Među današnjim sudionicima komemoracije osjetila se nelagoda jer je Dane Lakajić već osam puta (?) bio na Jadovnom, budući da do sada nitko od hrvatske policije nije na granici obraćao pažnju na popis putnika koji su tada ulazili u Hrvatsku.
U ime predsjednika nepriznate tvorevine Republike Srpske Milorada Dodika govorio je izaslanik Miladin Dragičević,. Obećao je na skupu da će državna tijela toj komemoraciji dati poseban status i preuzeti organizaciju jer „Udruženje Jadovno 1941. nosi preveliki teret.“ Početak programa Dana sjećanja kasnio je ovoga puta puna dva sata jer se čekalo na spomenuta tri asutobusa zadržana na granici zbog pretresa.O svemu se očitovao i MUP RH:
– Policijski službenici PU zagrebačke u suradnji s policijskim službenicima PU ličko-senjske i Ravnateljstva policije su danas, 30. lipnja, u 10,25 sati, u Ličkom Petrovom Selu, uhitili 67-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine, nekadašnjeg oficira u organima sigurnosti iz V. armijske oblasti sa tadašnjim sjedištem u Zagrebu, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
Osumnjičeni je priveden u prostorije PU zagrebačke gdje su provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđene osnove sumnje da je osumnjičeni tijekom rujna 1992. godine u logoru ratnih zarobljenika „Manjača“ pored Banja Luke, kao tadašnji pripadnik sigurnosnih službi JNA i Vojske Republike Srpske, u više navrata zapovjedio podređenim pripadnicima Vojske Republike Srpske da nečovječno postupaju prema ratnim zarobljenicima nanošenjem patnji i ozljeda tjelesnog integriteta i zdravlja, u čemu je povremeno i sam sudjelovao kršeći pravila međunarodnog prava, uslijed čega je više ratnih zarobljenika zadobilo teške tjelesne ozljede“.
Međunarodni sud za ratne zločine je istražujući okolicu logora Manjača pronašao više masovnih grobnica s posmrtnim ostacima 540 civila. Pretpostavlkja se da je broj ubijenih daleko veći jer je kroz taj logor prošlo oko 8 000 Hrvata i Bošnjaka.
L.O.
