GRADSKI MUZEJ SENJ

u povodu
Međunarodnog dana muzeja
organizira izložbu

BUNJEVCI
400. obljetnica doseljenja

Pozivamo Vas da nam se pridružite
u Gradskom muzeju u srijedu
18. svibnja 2005. u 10,00 sati

***************************************************************************

Bunjevci su jedna od najbrojnijih skupina hrvatskoga naroda. Danas žive na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Mađarske. U manjim skupinama nalazimo ih i u Austriji i Rumunjskoj, te na svih šest kontinenata. Od ostalih hrvatskih narodnih skupina oni se razlikuju po svom štokavsko ikavskom govoru, narodnoj nošnji i običajima.

Bunjevačko matično područje je bilo na prostoru zapadne Hercegovine i zapadne Bosne. Odatle su se neki bunjevački rodovi počeli iseljavati u Dalmaciju već u 13. st. Proces iseljavanja pojačan je nakon što su Osmanlije početkom 16. st. osvojile Dalmaciju. U prvoj polovici 17. st. počinju daljnje migracije dalmatinskih Bunjevaca i to u dva smjera, prema Podunavlju i prema Lici i Hrvatskom primorju.

BUNJEVCI U SENJSKOJ OKOLICI

Već nakon bitke na Krbavskom polju, godine 1493., senjska okolica izložena je prodorima osmanlijskih četa. Provale će se osobito intenzivirati između godina 1522. – 1527. kada je okupirana gotovo čitava Lika, pa je otvoren put i prema senjskom području. U izvorima je zabilježen jedan takav pohod iz godine 1525., kada četa od oko 300 vojnika prodire preko Vratnika te paleći i pljačkajući dopire do Senja. Iako je taj napad bio brzo suzbijen od vojske hrvatskog bana Ivana Karlovića, uplašeno stanovništvo počinje se iseljavati sa cijelog područja, tako da je prostor oko Senja ostao pust. Samo u tvrdim gradovima se zadržava nešto stanovnika i vojske, dok ostali bježe u sigurnije krajeve. Ovako pust kraj stvarao je probleme ondašnjim vlastima (tj. Senjskoj kapetaniji koja je bila zadužena za obranu) jer se bez stanovništva nije mogao obraniti i zadržati. Radi toga Senjska kapetanija pristupa naseljavanju i to na taj način da je nudila kršćanskom stanovništvu, koje je ostalo na teritoriju pod osmanlijskom vlašću, da se naseli na pusta područja. Manjih naseljavanja bilo je još tijekom 16. st., ali je prva veća seoba izvršena godine 1605., kada se grupa Bunjevaca iz okolice Zemunika naselila u Lič na posjede Zrinskih (oko 700 ljudi). Iz tog vremena sačuvao se tekst prisege kojom su se naseljenici obvezali da će grofovima Zrinskim biti uvijek vjerni i da će samo njih priznavati za svoje gospodare, kao i popis svih naseljenika. U tom popisu spominju se slijedeća prezimena: Krmpotići, Vojinići, Balenovići, Sladovići, Butorci, Šimunovići…

Njima se godine 1627. priključila grupa naseljenika iz Posedarja i Ražanca u kojoj se spominju:

Filipovići, Tomljanovići, Vukelići, Pavelići, Prpići, Šojati…

Obje ove grupe su se u potrazi za ispašom i plodnim tlom počele širiti prema Senju i tijekom prve polovice 17. st. zauzele su prostor sjeverno i zapadno od Senja, uključujući slijedeaa naselja: Smokvica, Sv. Jakov (kasnije nazvan Krmpote), područje oko Drinjaka, Ruševo, Alan, Omar, Sv. Mariju, Krivi Put, Mrzli Dol, Veljun i vjerojatno dio Senjske Drage. Sav prostor južno i istočno od Senjske Drage ostao je nenaseljen. U drugoj polovici 17. st. taj prostor naseljavaju skupine Bunjevaca pridošle iz okolice Jasenica, Obrovca i Karina. To su bili: Anići, Babići, Devčići, Katalinići, Margete, Miškulini, Modrići, Nekići, Rogići, Rončevići, Samaržije, Žarkovići…

Oni su se najprije naselili oko Sv. Jurja odakle se šire prema Senjskoj Dragi, a kasnije prema Krasnu i Jablancu. Krajem 17. i početkom 18. st, kada su vidjeli da je kraj siguran za naseljavanje dolaze na ovo područje i stanovnici sa otoka i područja od Novog Vinodolskog do Rijeke. To su bili: Lopci iz Bribira, Turine iz Hreljina, Biondići iz okolice Novog Vinodolskog….

Ti su Primorci tijekom zajedničkog života sa Bunjevcima poprimili njihov način odijevanja i privređivanja, te njihovo narječje. Nakon oslobođenja Like od osmanlijske vlasti, Bunjevci iz senjske okolice naseljavaju novooslobođena područja.

Ova izložba predstavlja uvod u opsežni projekt obilježavanja 400. obljetnice doseljenja Bunjevaca koji će biti završen otvorenjem Etnografske zbirke – Bunjevci i tiskanjem kataloga o primorsko – ličkim Bunjevcima. Izložba je osmišljena u skladu s uputama Muzejskog dokumentacijskog centra koji je za ovogodišnji Međunarodni dan muzeja predložio temu Muzeji – spona kultura.

Biskupijska središta na području današnje Gospićko-senjske biskupije biskupije (Senj, Krbava, Modruš, Otočac i Gospić)

U 2010. godini uz 30-tu obljetnicu obilježavanja Međunarodnog dana muzeja i temu Muzeji za društveni sklad organizira se izložba 18.svibnja 2010. kojom će se proslaviti 10. godišnjica uspostave Gospićko-senjske biskupije na čijem prostoru su u prošlosti egzistirale biskupije prethodnice ove današnje, neke čak od 5. st. sa sjedištima u Senju, Krbavi, Modrušu, Otočcu i Gospiću. Organizator je Gradski muzej Senj, a otvorenje u 10.30 sati

Vjera zauzima značajno mjesto u ljudskom životu, ostavila je dubok trag u povijesti i duhovnoj kulturi našeg naroda, te tako doprinijela očuvanju nacionalnog identiteta pojedinca i društva u cjelini. Crkva sa svojim biskupima i klerom u biskupijama doprinosi razumjevanju, suradnji, miru i skladu među ljudima. U vrijeme globalizacije, nerazumjevanja i otuđenja zauzima značajno mjesto u oblikovanju pojedinca i zajednice i ima važnu ulogu za buduće generacije.

I.B.