Župa Lukovo Šugarje nalazi se u senjskome dekanatu, crkva je posvećena sv. Luki Evanđelisti. Danas je slavila svoga zaštitnika župe. Unatoč radnom danu, kako domaći tako i oni iseljeni po cijelom svijetu, ispunili su crkvu. Misno slavlje predvodio je župnik i gvardijan u Karlobagu fra Josip Grivić u koncelebraciji sa župskim vikarom fra Zlatkom Šafarićem koji redovito svake nedjelje dolazi u Lukovo Šugarje slaviti svetu misu.
Mještani, oduševljeni lijepim vremenom nisu pošli svojim kućama već vrijeme proveli u druženju i pjesmi, sastava ‘Plitvički bećari’. Domaćine je ugostila sa domjenkom Općina Karlobag kao i svake godine, tako da nitko nije otišao gladan i žedan kući. Uz veselje i raspoloženje nije izostalo kolo koje je nekada u davnim danima bilo gotovo svake nedjelje nakon mise. Tada nisu imali ni aute, ni mobitele ali su imali kako sami kažu osjećaja za druženje pa iako su morali mnogo pješačiti po brdu.
Župa Lukovo Šugarje prostire se uz more u dužini od 20 km, a u širini sve do vrhova Velebita. Stanovnici uz more su se bavili ribarenjem, a ostali po velebitskim udubinama pretežno stočarstvom. Prije 1939., dakle dok još nije bilo ceste, glavni putovi u župi bili su more i staze koje su povezivale doline na Velebitu. U tim velebitskim udubinama živio je zdrav i snažan narod, obitelji s brojnom djecom. Imali su mnogo koza i ovaca. Po svojim malim dolinama sadili su krumpir, sjekli drva na Velebitu i kriomice vozili na otok Pag i u sjevernu Dalmaciju.
Prije Prvog svjetskog rata bilo je mnogo iseljivanja, pogotovo u Ameriku, zbog gladi, a kada im je poslije Drugog rata zabranjeno držati koze i koristiti šumu, počeli su se masovno iseljavati. Nakon 1955. ostali su ondje uglavnom stariji ljudi. Kroničar piše: “Plačući odlaze u Ameriku; tjera ih glad…Ovi većma ljube svoj kamen nego drugi svoju grudu.” Župa Lukovo Šugarje ima otprilike 115 stanovnika (u 57 obitelji). Pomalo izumire kao svaka župa uz more, mladi nemaju zaposlenja, stari pomalo umiru i to je sudbina ovog lijepog kraja i najčišćeg mora koje još postoji u današnjim uvjetima grubog kapitalizma koje ne poznaje i odnosno ne želi poznavati ljudski dušu.
J.G.
