Rođenje Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja.
Izvještaj svetog Luke o Ivanovu rođenju nije isključivo usredotočen i upravljen na sam događaj rođenja, on smjera dalje, jer pokazuje na ulogu djeteta u povijesti spasenja. Već je samo njegovo ime puno značenja. Ono znači: “Bog se smilovao.” Kome? – Svome narodu, poslavši mu nakon duljeg razdoblja opet velikog proroka, dapače najvećeg između svih proroka, koji će neposredno pripremiti put pojavku Mesije, njegovu javnom nastupu. Da je Bog milosrdan, osjetio je kod Ivanova rođenja njegov otac Zaharija koji je, nakon devetomjesečne nijemosti, opet progovorio, a njegov se govor pretvorio u hvalospjev koji svako jutro ponavljamo moleći Pohvale.
Neobičnost toga djeteta pokazala se čim je malo narastao. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko gnijezdo, svoje prijatelje i znance te pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj blizini, u molitvi i razgovoru s njime.
Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali što će biti od njega? – Na to je pitanje nama odgovor posve jasan. On je postao jedna od najznačajnijih ličnosti u Božjem planu o spasenju. Štoviše, on je postao tako velik da je sam Isus o njemu izrekao nečuvene riječi: “Velim vam, nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana” (Lk 7,28). Sam Ivan sebe je nazvao “Zaručnikovim prijateljem”. Taj je zaručnik Isus Mesija. Njemu se Ivan veseli i govori: “On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Iv 3,30). “Ivan je pripremio svadbu, sve je pozvao na svečanost, sve doveo u Zaručnikovu blizinu. A on sam je u svatovima nevažan. Zaručnik ne pripada njemu. On tu samo stoji i raduje se Zaručnikovu glasu. On nije sebičan; on je zahvalan i radostan zbog prijateljstva s njime” (Rainer Kaczynski).
Što traži danas od nas sveti Ivan Krstitelj, Zaručnikov prijatelj? – Ne traži toliko da se u njega ugledamo, već prstom upire na Krista i poziva nas da njega slijedimo i za njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji svetac želi biti vodič Kristu.
U čast sv. Ivanu Krstitelju podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale, te glave i majke svih crkava na svijetu.
Obično ga slikaju kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučena u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: »Evo Jaganjca Božjeg!« Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci. Slikari koji su željeli prikazati njegovu smrt prikazuju mu glavu na pladnju. Dakako da su brojni slikari nastojali na platnu dočarati i rođenje Ivana Krstitelja. Tako je osobito poznata slika Ivanova rođenja u Italiji, a naslikao ju je u XVI. stoljeću slikar Callisto da Lodi. Svetom Ivanu Krstitelju kao svome pokrovitelju preporučuju se pastiri, seljaci, razni obrtnici. U pomoć ga zazivaju i bolesnici pogođeni raznim bolestima. Dobro je da mu preporučujemo i svoje duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Isusa što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo.
Kroz svoj životni put svatko od nas se nađe u nekakvoj dvojbi ili sumnji. Tada se pojavljuje pitanje: „Što nam je, dakle, činiti?“Središnje pitanje koje muči svakoga čovjeka iz svakoga zvanja jest „što nam je, dakle, činiti???No, zaista je danas tragično ili tragikomično kako se pojavljuju „Ivani Krstitelji“tj. suvremeni kritizeri, samozvani „Ivani Krstitelji“,a zapravo su moralizatori koji se usuđuju umjesto Boga prosuđivati tuđi život pa se koriste već poznatim floskulama Ivana Krstitelja.
Pravi Ivan Krstitelj za razliku od ovih lažnih zna odgovoriti na pitanje:“Što nam je, dakle, činiti?On je u stanju ljudima dati dobronamjeran savjet i odgovor na pitanje. Lažni i samozvani „Ivani“toliko su se uživjeli u svoju „ulogu“ da ljudi više ne mogu znati da li fantaziraju ili su slijepi!? Takvim „Ivanima“ nastup je ohol, nervozan, nema u njima nimalo niti skromnosti niti srama za ono što govore i čine. Još je jedna razlika između pravoga Ivana i lažnih. Ivan Krstitelj donosi ljudima svjetlo, gleda ih u Božjem svjetlu dok oni lažnjaci naglašavaju baš ono što je u tuđem životu loše, žele stvoriti samo negativan dojam.“Moralni smradovi“ koji misle da su ugodan Božji miris. Oni zapravo šire tamu pod krinkom svjetla. I takvima je upućena Ivanova poruka:“Licemjeri!Leglo gujinje!“
Proroci Staroga zavjeta naviještali su dolazak Spasitelja u dalekoj prošlosti. Tako su neprestano podržavali u izraelskom narodu nadu, molitvu i čežnju da se pojavi. Ivan Krstitelj je Božji izabranik i poslanik koji ne govori o dolasku Spasitelja u dalekoj budućnosti nego u svojoj sadašnjosti. Nazivamo ga Isusovim pretečom.Njegovo je rođenje odgovor Božji na molitvu Zaharije i Elizabete. Anđeo Gospodnji u hramu naviješta rođenje Ivanovo i određuje mu ime Ivan. Božji glasnik govori: „Bit će ti radost i veselje, i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će, doista, velik pred Gospodinom… Duha Svetoga bit će pun, već od majčine utrobe…“ Njegovo će poslanje biti „da spremi Gospodinu narod pripravan!“ (Lk 1, 13-17).
Kad se Ivan rodio, ljudi su se pitali:”Što li će biti od ovog djeteta?” Ivan je proveo svoju mladost u pustinji. U šutnji, u postu i molitvi pripremao se na svoje poslanje. Kad je došlo vrijeme, pojavio se na rijeci Jordanu čovjek isposnik i propovjednik, pa su k njemu dolazili mnogi da ga slušaju. Koji su se zaista pokajali i željeli popraviti život, Ivan ih je krstio krstom obraćenja i pokore u rijeci Jordanu.
Evanđelist Luka je zapisao o njegovu propovijedanju sljedeće: Mnoštvo ga je pitalo: “Što nam je, dakle, činiti?” To je pravo raspoloženje slušatelja Božje riječi, a ne tu neka rasprava i nadmudrivanje nego- što mi je činiti, kako živjeti? Život treba uskladiti s Božjom voljom koja je izražena u Božjoj riječi. Ivan je odgovarao:”Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako!” Obraćenje se dakle potvrđuje djelotvornom ljubavlju prema bližnjemu. To je odricanje od sebičnosti i otvorenost srca za potrebe bližnjega u nevolji.
Sveto pismo je puno takvih poziva. Čovjek vjernik nesebičnošću svjedoči i objavljuje Božju dobrotu! Ivana su pitali i carinici: “Učitelju, što nam je činiti?” Carinici su bili smatrani javnim grešnicima zbog pohlepe što su ubirući porez nastojali sebe obogatiti. Zato im Ivan odgovara: “Ne utjerujte više nego što vam je određeno!” Drugim riječima, budite pošteni u svom poslu! Među mnoštvom našli su se i vojnici. I njihovu je savjest potresla snažna Ivanova propovijed. Upitaše ga: “A nama, što je nama činiti?” I reče im: “Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni sa svojom plaćom!” To je uvijek suvremen savjet našim policajcima i vojnicima.Da Ivan danas propovijeda policajcima bi sigurno savjetovao da ne koriste prekomjernu silu, a vojnicima da ne ubijaju civile.Vojnik mora biti pravedan, zaštitnik slaboga, zadovoljan svojom plaćom, a ne otimač tuđe imovine i primatelj mita.Međutim, bit Ivanova poslanja bila je u tome da osobno, uz potvrdu glasa Boga Oca iz oblaka, prepozna Isusa i da ga objavi i predstavi svojim suvremenicima kao očekivanog i od naviještanog Spasitelja. O njemu govori evanđelist i apostol Ivan u svom evanđelju: “Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo, da svi vjeruju po njemu.” (Iv 1, 6-7)
Ivan je bio tako snažan u tom svjedočanstvu svojom riječju i svojom pojavom da su Židovi pomišljali: “Nije li to Krist koji ima doći?” Pitali su ga: “Tko si ti?” –Ivan im odgovara:”Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji.” (Iv 1,23)
Isus je također došao na rijeku Jordan k Ivanu da ga krsti krstom pokore kojim je Ivan krstio skrušene grešnike. Isus se umiješao među grešnike na Jordanu jer je došao radi grešnika da ih spasi! “Tako je Bog ljubio svijet!” Ivan je krstio Isusa tek na Isusovu zapovijed. Svojim je slušateljima predstavio Isusa: “Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj za koga rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom, jer bijaše prije mene.” (Iv 1,29-30)
Ivan objavljuje Isusa jer ga je posebnim rasvjetljenjem Duha Svetoga prepoznao! Stoga reče: “Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim. I ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji!” (Iv 1,33-34) U Ivanovu svjedočanstvu su sabrana sva proroštva Staroga zavjeta. I dok „narod bijaše u iščekivanju“ Spasitelja, Ivan govori: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem…” Evanđelist Luka nastavlja: “I mnogim je drugim pobudama Ivan navješćivao Evanđelje.” (Lk 3, 15-16.18) Ivan je bio snažan glas Staroga zavjeta da navijesti Spasitelja u Isusu Kristu kojem pripadamo krštenjem, vjerom i novim životom. Vječna Riječ koja je tijelom postala (Iv 1,14) govori nam: “Ja-Svjetlost-dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.” (Iv 12,46) Ovo je poruka i onim lažnim „Ivanima“ da ne žive u zabludama i bajkama svojim, jer što je „tama“ ako ne zabluda? I njima još jedan savjet:”Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!” (Iv 12,36)
NjaM
