Liturgijska čitanja 25.nedjelje kroz godinu govore o traženju Boga i nagradi koja nadilazi svako ljudsko očekivanje. Najmanje bismo mogli danas reći da se u našem društveno-političkom kontekstu traži Boga u Hrvatskoj. Što se sve traži u Hrvatskoj?Traže se topnički dnevnici, crni fondovi, afere i skandali i u hrvatskom društvu kao da je svatko od nas postao potencijalna lovina ili divljač za odstrel gubitkom radnog mjesta.Mnogi nezaposleni traže radno mjesto kako bi mogli živjeti dostojno čovjeka. Novine i članci bruje o tome tko je kome isplaćivao novac iz crnih fondova i tko je bio i dao izjavu USKOK-u. Među ostalim traži se i vlasnik nekretnina u župi Dajla u Istri, jer je kardinal državni tajnik Svete Stolice potpisao tužbu zato što se na dotično zemljište uknjižila Republika Hrvatska kao vlasnik.U čitavom tom traženju svega i svačega današnje prvo čitanje poziva sve čitatelje i cijenjeni auditorij da već jednom u hrvatskom društvu, a i šire, konačno učine taj „kopernikanski obrat“ od velikog svoga ja prema drugima i prema Bogu. Ono ne poziva da se traži novac, bogatstvo, afere ili imovina. Ovo čitanje jednostavno apelira na savjesti svojih vjernika da se obrate od svoga vlastitog ja i svoje sebičnosti prema Bogu i solidarnosti. Bog nam nudi bogatstvo koje nismo stekli i pruža nam hranu koju nismo zaslužili, ali ne lopovlukom i neradom, nego svojom milošću. Kad sam bio manji uvijek sam se pitao što znači milost. To je Božja naklonost prema čovjeku, dobrohotnost i opredijeljenost za njegovo osobno dobro. Stoga svima koji ne traže Boga u hrvatskom društvu poručuje:“Nek bezbožnici ostave putove svoje, a zlikovac naume svoje.“Neka, dakle, ne gledaju samo ono što je loše, nego tražeći Boga koji je sama dobrota i praštanje, promijene svoj način gledanja na svijet i život oko sebe. Njihov način razmišljanja i prosuđivanja drugih nije u isto vrijeme i Božji način. Ako pak misle da ono što oni imaju i misle u svojoj glavi da to misli i Bog Stvoritelj, on im poručuje:Kako je daleko iznad zemlje nebo, tako su visoko Božji putovi iznad ljudskih putova i Božje misli iznad ljudskih misli. Tražite Božje putove i misli zapisane u evanđelju, ali ne samo u dnevno-političke svrhe, nego i u svakodnevnom životu.
Psalam pobliže određuje kakav je Bog, kojega traži svako ljudsko srce. On je:milostiv, milosrdan, spor da se naljuti, pravedan odnosno daje svakome što mu pripada. U traženju onih koji lutaju životnim putem on poručuje:“ Blizu sam svim srcima koji me zazivaju, svima koji me zazivaju iskrena srca.“ Kad on gleda čovjeka, ne može postojati nikakvo „maskiranje“ ili dvoličnost, jer on je lik koji „skenira“ srca, a ne vanjštinu.Stoga poziva sve Ličane koji su „dvoličani“ i sve koji su skloni dvoličnosti, na iskrenost srca prema Bogu u tom traženju.
U poslanici Filipljanima apostol Pavao je pronašao u svom traženju ono najbitnije. On izjavljuje:“Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“Sav njegov život i rad bio je centriran oko Isusa Krista a ne vlastitog ja ili nečeg drugog. Ova poslanica je jedan od najosjećajnijih spisa čitave Biblije. Govori o dubokoj ljubavi i privrženosti prema građanima grada Filipa i o tijesnoj povezanosti sa Kristom. Nije tu riječ o nekoj slatkorječivosti, jer u trenutku kad je pisao ovo pismo bio je utamničen i bila mu je nepoznata daljnja sudbina. On se ne izražava slatkorječivo, nego i u kriznim vremenima i životnim situacijama ne odriče se Isusa kao centra svoga života. Pavao ne zna da li će se uskoro pridružiti Isusu, ali u jedno je siguran:bilo da umre ili dalje djeluje, on će samo Krista tražiti i njega slaviti. Na kraju ovih redaka koja su čitanja ove nedjelje kaže:“Samo me podnašajte dostojno evanđelja Kristova.“. Bojao se je vjerojatno da u svom propovijedanju zajednici ne postane teret i balast, te da njegovo propovijedanje postane „mlaćenje prazne slame“. Strepio je i od činjenice da se ne uzoholi pa ne počne propovijedati Filipljanima sam sebe, a ne Isusa Krista. Zato im i poručuje da ga evanđeoski podnašaju, jer je samo čovjek. Molio ih je da ga ne prosuđuju ljudskim mislima, nego da uvijek imaju na umu da su Božje misli daleko od ljudskih.
U evanđelju Isus govori o kraljevstvu Božjem kroz usporedbu o vinogradu. U vezi s vinogradom govori se slikovito i o trsu. Izrael je čokot kojega je Bog zasadio. On je i vinograd. Vinograd se pojavljuje u raznim usporedbama. Bezbožnik je sličan neplodnom trsu. Ova nas usporedba može sablazniti. Oni koji se mučno bore za društvenu pravdu ne shvaćaju prispodobu o vinogradu. Isus nas zbunjuje. U našim odnosima s Bogom ne vlada načelo „dajem, da mi daš“. Bog nas poziva u vinograd, ali ne nagrađuje po našim zaslugama, već nam daje nagradu koja nadilazi svako naše očekivanje:vječni život i zajedništvo s njim u sreći. Bog se u svojoj prosudbi ne vodi ljudskim mjerilima, nego svoju milost i naklonost daje i pokazuje kome hoće. Ako jednako plaća sve radnike u svom vinogradu jednako i nagrađuje ih svojom milošću i naklonošću. Zašto je onda oko pojedinih članova župne zajednice zlo, ako on sve koji mu se odazovu jednako nagrađuje svojom naklonošću? I one koji su zavidni poziva da mu se pridruže, , jer svi će biti jednaki u kraljevstvu Božjem i oni kojima je kasnije iskazao naklonost.
M.M.
