Iz dana u dan sve više čujem bolesne tračeve o sebi.
Dugo vremena me mučilo što drugi pričaju. Ako je naravno to nešto ružno i plod tuđe mašte i daleko od istine pogotovo bi trebalo smetati svakog ispravno oblikovanog čovjeka. Bilo mi je bitno da sam sa svima u dobrim odnosima. Ulažem maksimalno dobre namjere u međuljudske odnose, bilo da smo samo poznanici ili je odnos prijateljski, ljubavni ili poslovni, ne očekujem isti intenzitet i povrat na uloženo natrag ali svakako ne očekujem nož u leđa niti da me netko gleda i govori da me voli a zapravo pakira kofere.
Zašto „seljaci“ ima potrebu pričati ono što je neistina i spletkariti ako nemate nikakve veze s time niti stojite nekome na putu? Zašto se dobar odnos vraća neiskrenim? To su pitanja s kojima se suočavamo svakodnevno i jednostavno se s time treba pomiriti jer „seljaci“ su tu da pričaju. Pod seljacima mislim na svakog tko te olajava kao zlu bivšu curu a ti pojma nemaš o tome niti daješ povod za to, pod seljacima mislim na ljude s kojima nemaš nikakva doticaja ali imaju mišljenje o tebi koje je daleko od istine. Pod seljacima također mislim i na zamršene poslovne odnose u kojima ni ne znaš da sudjeluješ kao negativac ali shvatiš kad dođeš na suđenje kao krivac.
Ako nekome ne dajemo razlog, ako nemamo nesuglasice i ako nas netko ne suoči s njima na vrijeme, naravno da nas iznenadi šamar u lice. Tko je tu kriv? Oni koji vjeruju da ljudi pričaju istinu ili oni koji namjerno lažu i spletkare a vi naivno upadnete u tu mrežu? Znači li vjera u ljude automatski naivnost? Da gledamo tako, ne bi nikad nikome vjerovali tako da takve slučajeve shvaćam kao izolirane pojedince koji jednostavno imaju potrebu za spletkama. Srećom, kao što bi rekao moj prijatelj: “Svaka rit dođe na svoj šekret.”
Kada ljudi pričaju neistine o nama onda to svakako nije nešto preko čega možete lako prijeći ali je pitanje možete li ispraviti nanesenu štetu. Ponekad vam ni čitava četa kriminalista iz CSI Miamija ne bi pomogla da rasvijetlite slučaj tko je kome i u kolikoj mjeri blatio vaše ime, ljubav, prijateljstvo, posao i u krajnjoj liniji ugled vas kao čovjeka. Jednom pokrenuta laž kao lavina dođe do mnogih ljudi koji htjeli-ne htjeli stvore percepciju u glavi o vama koja može biti jako daleko od istine. Zato glasine, tuđa mišljenja i priče treba uvijek uzeti s rezervom i dati prednost i priliku da steknemo svoje mišljenje.Mišljenje o nekome može se oblikovati i kako netko plati?
Svi mi volimo dobre međuljudske odnose osim ako nisi neka stoka ljudska pa te čini sretnim činiti ljude nesretnim . Sigurno poznajete i takve ljude? Čišćenje posljedica spletki je ponekad kao borba s vjetrenjačama a ako ste sami na borbenom polju a ispred vas jako puno vjetrenjača, osuđeni ste na poraz u startu. Možete poginuti junački ili možete prihvatiti savjet da su neki ljudi vjetrenjače koje ne možete pobijediti. Bez obzira koliko vremena, truda, energije, volje, komunikacije uložili u vaš odnos, kada im okrenete leđa dobit ćete nož koji možda ne možete izbjeći ponekad ali možete promijeniti način kako to podnosite i to je jedino na što možete utjecati.
Nisu svi ljudi dobri. Niti ih nažalost možemo promijeniti ali to i nije naša uloga, naš posao je da pronađemo način da odnos s takvim ljudima koji nam ne samo da ne žele dobro, nego nam čine zlo, ne djeluje previše na nas i da se izoliramo od štetnosti takvih ljudi koje nažalost ne možemo izbjeći niti od njih možemo pobjeći. Odnos s takvim ljudima ukoliko ne možemo prekinuti treba svakako minimizirati.Ljudi vole lagati, iskrivljavati istinu, širiti lažne glasine koje štete ljudima – kako i zašto to nekoga čini sretnim i veselim, pitanje je na koje bi neki psiholog mogao odgovoriti. To je nešto eterično što nečiji život čini dinamičnijim. Jadan je život kojeg takve igrice čine zabavnijim. Sada kada vidim takve ljude, ne ljutim se nego ih žalim i zahvalim im u sebi za dobru lekciju. Nož u leđa je jedna od najboljih lekcija odrastanja i života.
Ako što ne volim i ne toleriram onda je to nepravda i neistina. Ali neophodno je u životu iskusiti takvo nešto da bi naučili lekciju – da sa svim ljudima ne možete biti dobri ali dobra vijest je da niti ne morate. Mirna savjest je satisfakcija koju nikakvo klupko spletki ne može nadomjestiti. Zlim ljudima je savjest jednostavno davno amputirana.Što vi mislite – zašto ljudi spletkare? Čini li ih to sretnim? Je li im dosadno pa im ovo začini njihov statični život? Ne bi li bilo jednostavnije imati iskren i transparentan, otvoren odnos bilo da smo prijatelji, ljubavnici, životni partneri ili kolege? Ili je ono jednostavnije zapravo kompliciranije pa svi pletemo neke mreže jer je iskrenost out? Umijeće preživljavanja danas je “prilagoditi se i izvući najbolje za sebe” , a to je ono najpametnije što možemo napraviti jer vjetrenjača će uvijek biti i na njih ne treba gubiti dragocjeno vrijeme. Nekome preživljavanje čine spletke. Nekome nepokolebljiv duh i snaga da vjerujemo u ljude usprkos svemu.
Koji je vaš odabir i zašto?
