Crni Dabar je pusto selo u vrletima Velebita. Ime je dobilo po činjenici da je to nekada bilo naseljeno mjesto koje je imalo najmanje sunčanih dana u Hrvatskoj. Smješteno u predubokoj usjeklini vidjelo i Sunce samo nekoliko mjeseci u godini. Odatle i ime Crni Dabar.
Ovdje je život ipak bujao do ’60. godina prošloga stoljeća. Bez struje, ceste i vodovoda. Onda je intenzivno započelo iseljavanje sela da bi ga uskoro napustio i zadnji stanovnik. Neraskidive veze ovoga mjesta što je stoljećima prkosilo klimatskim nedaćama kakve samo Velebit može doživjeti, oživjele su danas. U čast Svetog Mihovila, zaštitnika Crnog Dabra.
Svake godine u ovo vrijeme Općina Karlobag i Turistička zajednica općine Karlobag priređuju okupljanje i svetu misu zadušnicu za sve one koji su živjeli u ovome selu. Na ovo okupljanje pristigli su mnogi čiji korijeni sežu u dalju prošlost i o Crnom Dabru znaju samo iz sjećanja starijih. Svetu koncelebriranu misu predvodio je biskupijski kancelar preč. Marinko Miličević. Općina Karlobag upriličila je narodno veselje uz Bavaria bend i Tomislavu Jerković. Na današnjem okupljanju sudjelovalo je više od 200 ljudi.
Ipak su danas u prvom planu ostali nostalgija i tuga kada su mnogi sudionici ovoga okupljanja došli obići ruševine svojih domova, uz staze zarasle u šikaru i korov. Na mjestima gdje je unatoč teškoćama i surovosti Velebita život bujao ne tako davno.
L.O.
