U ličkim urbanim sredinama vlada sve izraženija pustoš. Osim u ponešto ustanova i javnih poduzeća posla za mlade gotovo da niti nema. Kao crna aura te poremećene radne geometrije nameće se sustavno raseljavanje i odlazak mladih.
U tim negativnim trendovima dašak optimizma daju ruralni prstenovi. Nedavno je župan dr. Darko Milinović iznio podatak po kojemu je broj Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Ličko-senjskoj županiji premašio 5 000. Osim samozapošljavanje ovdje se ističu brojni poticaji kako bi se uvidjelo da se na OPG-ima može vrlo dobro živjeti.
Nedavno otvaranje Razvojnog centra Ličko-senjske županije potvrda je kako se nastoji animirati što već broj Ličana da ostanu na svojoj djedovini. S druge strane zamjetna je gradacija sve većih potreba RH za proizvodnjom i konzumiranjem zdrave hrane. Sve su strožije kontrole uvoza mesa i ostalih prerađevina iz EU koje su trebale biti uništene jer su prošle sve rokove trajanja. Umjesto toga vješti nakupci uvoze to štetno meso i onda ga mi kupujemo na trgovačkim akcijama.
Vratimo se na kratko Razvojnom centru. Ta je ustanova zamišljena kao idejno-poduzetnički inkubator. Opremljena je hladnjačama, sušarama, punionicama meda… Lika uzgaja najkvalitetniju vrstu šljiva, domaću bistricu. S druge strane Hrvatska gotovo 90 posto potreba za suhim i prerađenim šljivama uvozi iz Mađarske. Pametnome dosta???
Po onoj izreci „ono sam što jedem“ Hrvatska i Lika postupno se okreću vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji. Sve se više cijeni ono što ste vidjeli kako raste, kako se uzgaja i prerađuje. Ovo se sve svakako pozitivno ogledati i na demografsku obnovu Like. Obećanje od cca. 2 000 proizvodnih radnih mjesta samo u Gospiću, pamfleti su koji su pali „na ispitu“.
L.O.