Unatoč povijesnim činjenicama kod mnogih građana, na žalost, vlada politička i ideološka ravnodušnost za povijesnu istinu. SDSS vješto koristi svoju poziciju i politički trguje sa strankama sa hrvatskim predznakom i gura svoje ideje i projekte. U Hrvatskoj se rehabilitira četništvo pod krinkom antifašističkog pokreta, valjda kako bi i ono u svojoj ukupnosti postalo dio antifašizma masovnim zločinima nad Hrvatima. Zašto hrvatski biskupi šute o Srbu kad su na dan famoznog ustanka pobijeni katolički hodočasnici i katolički župnik, a dan kasnije još jedan svećenik i drugi hodočasnici? Poznato mi je jedino da će gospićko-senjski biskup na taj dan „ustanka naroda Hrvatske“ služiti svetu misu u Boričevcu za pobijene hrvatske hodočasnike, ali to niti neće odjeknuti u hrvatskom medijskom prostoru kao ova povijesna krivotvorina i laž u Srbu. Zašto pitam sve čitatelje?Zašto izabrana hrvatska vlast ne posluša i one prosvjednike koji dolaze tamo svake godine i viču? Ali tko njih sluša? Možda ove godine postoji nada da ih poslušaju jer su uskoro parlamentarni izbori?Kako će u Hrvatskoj izgledati taj dan poslije laži?
U kojoj državi, u dvadeset prvom stoljeću, nakon nekoliko europskih rezolucija osude komunističkih zločina, nakon polustoljetnog iskustva komunističkog totalitarizma, nakon rata u kojem se devedesetih godina crvena partizansko-komunistička petokraka agresorski obrušavala na crkvene tornjeve, bolnice i dječja igrališta, predsjednik može komunističku kapu “partizanku” nazivati lijepom?
U kojoj se državi potporom parlamenta, vlade i predsjednika pomaže proslava obljetnice pokolja više stotina hodočasnika pod izgovorom donošenja “slobode i demokracije”, “ljubavi i mira”? Što se to tako misteriozno dogodilo 27. srpnja 1941. godine da hrvatska javnost ni dan danas o tome ne može dobiti točnu informaciju?
Skupina komunista i četnika, zvijezda petokraka i kokarda zajedno, zaustavila je vlak s civilima i hodočasnicima te ih mučki poubijala. I tako kod Srba i tako kod Drvara. Na dva mjesta dva vlaka s hodočasnicima. I to je bila “ junačka borba” kojom su započeli “ljubav i mir”? A tih su dana talijanski fašisti logistički pomagali vođe ovih “ustanika” i s njima se često sastajali! I to se nama servira kao “prva puška” antifašističkog otpora? Ispada da su talijanski fašisti još 1941. pomagali antifašistički ustanak!!! I takvoj je laži pokrovitelj Hrvatski sabor, financijer Vlada, a glasnogovornik predsjednik države?Zar je to moguće?Tko si želi priskrbiti “uspjeh” tih srpanjskih “bitaka” s hodočasnicima. Komunisti ili četnici? Pod čijim je vodstvom podignuta „balvan revolucija“ i juriš na hodočasničke vlakove. Tko je “junački” zapalio cijelo selo Boričevac i pobio sve starce koji nisu pobjegli? Četnička je emigracija to poslije 1945. pripisivala sebi, a komunistička vlast sebi. Valja u današnjoj Hrvatskoj pitati Luku Bebića, Jadranku Kosor, Ivu Josipovića, Slobodana Uzelca, Milorada Pupovca i druge, jesu li oni raspetljali tu dvojbu tko je “zaslužan” za pokolje hodočasnika i njihovih župnika i tko je poveo “borbu” paljenja sela Boričevac? Kome su to oni obnovili ili digli spomenik? Kako glasi današnja istina za koju su hrvatski državljani platili više od tri milijuna kuna za spomenik u Srbu? I kojim se argumentima opravdava činjenica da se ni onda ni sada ni jedna lipa nije našla za spomenik pobijenim hodočasnicima? Čak ni mala spomen pločica na mjestu zaustavljanja vlakova i pokolja! Za počinitelje zločina hrvatska država ima tri milijuna kuna , a za goloruke žrtve nije se čak nitko u Vladi ni sjetio da bi im se moglo podići nekakvo spomen obilježje.
Da, recesija je i kriza u Hrvatskoj.Nema novca! Uvijek je recesija za neke žrtve. Naravno nitko se od gore spomenutih političara , osobno ili preko izaslanika, isto tako nije u Srbu sjetio spomenuti nijednog stvarno zaslužnog Srbina koji su tih dana skrivali i spašavali nekolicinu preživjelih Hrvata. Oni koji su stvarno zaslužili spomenik humanizmu i herojstvu, a znaju im se čak i imena, nisu bili vrijedni ni u komunizmu ni danas da ih se spomene. Oni su svoje herojstvo morali skrivati i u ratu i poslije rata sve do danas, pa za njega nisu dobili ni odličja ni stranice u udžbenicima. Dan poslije laži najduži je dan. On je zapravo jedna duga noć laži, koja u ovom slučaju traje već 70 godina!
Pobjednici u Drugom svjetskom ratu oni su Hrvati koju su spašavali svoje susjede Srbe, Židove, Rome… i oni Srbi koji su spašavali svoje susjede Hrvate. A jednih i drugih je bilo pod raznim “kapama”, kao i bez kapa. Njima treba iskazivati počast i podizati spomen obilježja, a sva druga bit će, sukladno zahtjevima europskih rezolucija, uklonjena zbog toga da se ne sije nova mržnja i laž među mlađe naraštaje.
Hrvatski birači trebaju sve manipulatore u vladajućim i najjačim oporbenim strankama u Hrvatskoj kazniti na parlamentarnim izborima, kako bi se napokon mogao probuditi u novom danu bez starih ideoloških laži. Hrvatska, nažalost, nijednom nije organizirano pobijedila u Drugom svjetskom ratu, ali na sreću jest u Domovinskom ratu. I to je dovoljno. Dovoljno je da hrvatska vlast ne podržava ove laži i krivotvorine. Ali što ako i hrvatska vlast podržava ove laži? Kaznite ih na parlamentarnim izborima, jer ja vjerujem u moć glasačkog listića.
M.C.
