Sevdalinka je narodna, autohtona pjesma Bosne i Hercegovine. Svojim jedinstvenim izričajem i tematikom postala je prepoznatljivim dijelom urbane kulture koja, bez obzira na arapski korijen riječi „sevdah“, što znači crna žuč, oslikava jedno vrijeme, prostor, način života i sve one segmente koji čine život. Sevdalinka je desetljećima bila čvrsto u rukama bošnjačkih izvođača, ali je popularnost ovog glazbenog stila odavno stekla poklonike među izvođačima na prostoru cijele bivše države. Jedan od njih je i Juraj Kovačević.
Rođen prije 64 godine u Smiljanu, Juraj je već u mladosti postao omiljen kao pjevač koji se uspješno okušao u mnogim glazbenim stilovima. Danas će reći da je pjevao gotovo sve, osim jazza. Kada bi se god pojavio na nekom natjecanju pjevača u Gospiću ili kasnije u Njemačkoj, gdje je dugo živio, gotovo je uvijek bio pobjednik, ili barem najpopularniji među publikom. Kada se iz Gospića otisnuo u svijet, obišavši mnoge kontinente, Juraj je uvijek s puno ponosa govorio o svojoj Lici i Hrvatskoj. Gdje je god živio i radio, neprestano je pjevao, a sevdalinka mu često bila neporecivi lijek za dušu.
-Sevdalinku možete pjevati u svim prigodama. Kada ste radosni, tužni, letargični… Taj je glazbeni izričaj toliko poseban, toliko topao i senzualan da ga čovjek jednostavno mora voljeti. Snimio sam nekoliko nosača zvuka, ali su sevdalinke koje izvodi moj uzor Safet Isović, ipak bez premca, ističe Juraj koji se nakon uspješne poslovne karijere u Njemačkoj i SAD-u, sada skrasio u Crikvenici. Unatrag desetak godina nastupao je i ondje gdje se inače mislilo da je sevdah rezerviran samo za Bošnjake- u Sarajevu! Nastupi na kantonskim i na državnoj televiziji BiH donijeli su ovom skromnom Ličaninu slavu u zrelim godinama.
-Teško je pjevati ondje, gdje je sevdah „svoj na svome“, nastavlja Juraj. Nakon prvih nastupa domaćini su doživljavali blagi šok po principu: „Čovjek je iz Hrvatske, a ovako dobro pjeva sevdah“! Posvuda su me ljudi odlično primali, stekao sam mnoge prijatelje i brojnu publiku. A zadnji nastupi u Beogradu bili su još veće iznenađenje!!!
Juraj se prijavio na live show beogradske Grand TV, pod nazivom „Nikad nije kasno“. Uz stručni žiri i glazbenu pratnju pjeva se u živo. A Juraj je i ovdje polučio lovorike.
-Pjevao sam vrlo zahtjevnu pjesmu „’Ko se jednom napije vode sa Baš-čaršije“. Najavili su me kao Ličanina, susjeda Nikole Tesle. Reakcija žirija i TV-gledatelja bila je iznad očekivanja. Stiglo mi je doma na stotine SMS poruka, a komentarima u superlativima na fb. i ne znam broj!Od nedjelje, nakon emitiranja epizode u kojoj sam sudjelovao, lavina ne prestaje!Nisam znao, da vas toliko divnih širom svijeta, širom dunjaluka (svijeta) ima, dragi ljudi!Iako me ne poznaju osobno, ljudi me zovu od svakud, pitajući me zbog čega ne nastupim u njihovom gradu. Želio bih opet pjevati u svom Gospiću, gdje nisam nastupio zamalo pa pola stoljeća!Kada se ovo događanje na Grand TV-u privede kraju,bit će me, (nas) posvuda, ako Bog da!Hvala Vam svima divni ljudi! Srdačan pozdrav od Juraja Kovačevića, Sevdalije s Plavoga Jadrana!
L.O.
