O ljekovitim svojstvima šipka ili divlje ruže svi su čuli. Šipak ima vrlo velike količine vitamina C (1700–2000 mg za 100 g) najviše nakon crnog ribizla, a posebno je važno što se kuhanjem taj vitamin ne gubi. Količina vitamina C ne ostaje dugo stabilna, već se nakon jedne godine u plodovima, pekmezu ili likeru smanji na samo jednu četvrtinu od prvotne vrijednosti. Osim vitamina C sadrži i vitamine A, D i E, masne kiseline i antioksidant flavonoid.
Ovih dana pozne jeseni marljivi sakupljači plodova iz „biljne apoteke“ rado ubiru šipak. Ova grmolika biljka raste posvuda u Lici, uz uvijek obilan urod. Vrijeme se mijenja i nakon prvog mraza za koji se u Lici nikada ne zna kada će obgrliti vegetaciju plodovi šipka neće biti prikladni za sušenje i daljnju preradu. Tada će ih voljeti samo ptice ili glodavci.
Šipku se s pravom pripisuju mnoga medicinska svojstva, od otklanjanja malaksalosti, umora, anemije (slabokrvnosti), kao i antiupalna svojstva pri upalama unutarnjih organa. Plodovi sadržavaju značajan postotak voćnog šećera od čak 22 posto, bjelančevina 3,6 posto i masti 0,7 posto. Zatim sadrže vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalija. Plodovi se odlikuju i bogatim sadržajem željeza, magnezija, fosfora i sumpora, u manjoj mjeri flavonoide, tanine, voćne kiseline i pektine 25%. Sjeme šipka sadrži tragove vitamina C, dekstrin, vanilin, voćne kiseline i oko 9 posto ulja. U ulju dobivenom iz klice nalazi se 47 mg alfa i beta tokoferola (vitamina E) na 100 grama.
Vitamin C, u kombinaciji s ostalim mnogim korisnim tvarima u šipku, lako se apsorbira u probavnom traktu. U prehrani se rabi kao čaj, mnogi vole i pekmez od šipka. Naši stari su ovoj biljci, odnosno plodu, uvijek davali veliko značenje. Svakako s valjanim razlogom.
L. O.
