Oduvijek sam se pitao nestaju li u školskom sustavu ljudi koji doista odgajaju djecu? Odgoj baš danas nije na cijeni, a u školskom sustavu kao da je glavno prenijeti znanje. Sve više kao da u hrvatskim školama nestaje one prave hrvatske uljudbe , pa se može baš svašta čuti i pročitati. Ja sam odlučio ne pisati o lošim stvarima, nego naglašavati upravo ono pozitivno kako bi svi vidjeli i poveli se za tim.Uzor mi je naravno Benedikt XVI. Sigurno se pitate zašto?Dok mnogi mladići i djevojke danas slušaju glasnu glazbu i u svojim ušima imaju slušalice dan i noć i nisu ih uspjeli smiriti mnogi profesori i učitelji, Papi Benediktu XVI.to je pošlo za rukom na Trgu bana Jelačića na molitvenom bdijenju. I sam se pitam kako?
U Osnovnoj školi Perušić posebno mi je na srcu jedan razred. A to je? Treći!I dok se drugi u cijeloj državi pozivaju na dječja prava i ugroženost od strane učitelja koji su skoro degradirani u „nasilnike“, to ovdje nije bio slučaj. Sigurno da je u tome zaslužna i njihova učiteljica Ankica Milković, dugogodišnja prosvjetna djelatnica koja je u svom radu jako dobro spojila i spoznajnu i odgojnu dimenziju škole. U trećem razredu uvijek sam se osjećao kao kod kuće zahvaljujući finoći i uljudnosti djece. I dok sam ponekad poželio da umjesto mene dođe papa Benedikt da ih smiri u svom molitvenom bdijenju, u trećem razredu to nije bio slučaj. Zato oni „caruju“u bespućima hrvatskog školskog sustava.
Sjećam se da su današnjeg papu prilikom izbora pratili mnogi pogrdni napisi u medijima kao na primjer „NAZI“, „RATZI“itd. NAZI aludira pogrdno na njegovu prošlost u kojoj je bio član hitlerovske mladeži. Pogrdni naziv „RATZI“ aludira pogrdno na vječno pitanje između vjere i razuma, a on „kao“ dao je prednost racionalizmu, a ne vjeri. Ovaj primjer kada je smirio mnoštvo mladih i za mene postaje izazov, a u isto vrijeme sam naučio da niti „nazi“, niti „Ratzi“ nego srce treba „carovati“ u školi. Treći razred već sada spada u „careve“. I na kraju poslužit ću se riječima svetog Augustina:“Nemirno je srce naše , Bože, dok se ne smiri u tebi.“
Piše: Mladen Njari
