Teško je odgonetnuti u kojem se dijelu svijeta i kada ipekla prva savijača. Ako je suditi po raširenom nazivu „strudel“, vjerojatno su u tom poslu umiješani i prsti drevnih domaćica s njemačkog govornog područja. Obljubljeni i popularni kolač doživio je svoj novi uzlet u Lici, pri čemu se nezaobilazno treba spominjati Plitvička jezera.
Gordana Radaković već niz godina vodi obrt „Plitvička štrudla“. Teško je sjetiti se izložbene i sajamske priredbe s tradicijskim osobinama na kojoj ne nastupa Gordana sa svojim delicijama. Isto tako ima stalni štand u NP Plitvička jezera. Budući su Nijemci još uvijek najbrojniji gosti ovoga prirodnog bisera, zacijelo im je drago vidjeti i okusiti slasticu njemačkog naziva.
-Nije neskromno reći da su ljubitelji kolača oduševljeni s mojim štrudlama. Ne samo Nijemci, nego li svi koji su ih kušali. Bez obzira na povijest, štrudla je već dugi niz godina domaći lički kolač. Posjetitelji nacionalnog parka, kao i svi koji na brojnim manifestacijama kušaju moje štrudle lako razlikuju okuse i punoću plitvičke štrudle i onih iz supermarketa. Najbitnija je razlika što sam uspjela odgonetnuti recepturu starinskog tijesta za štrudlu. Ne koristim gotove smjese za svoje štrudle i sve radim sama. Bez kemije, aditiva ili bilo kakvih dodataka. Ljudi su oduševljeni okusom i izgledom mojih kolača. Slaganjem različitih okusa, sastojaka i prirodnih boja aroma načinila sam i u tom smislu tehnološki iskorak, koliko znam prva u ovome poslu, ističe s ponosom Gordana. Pitamo koje okuse štrudli kupci preferiraju.
-Gotovo da nema razlike jer moje kolače vole veliki i mali, sladokusci koji vole sve. Koristim sir, jabuku, višnje, orahe, mak, breskve, a uvodim i novinu u obliku štrudle s čokoladom. Na ovome neću stati jer eksperimentiram s još nekoliko novih okusa. Najvažnije je da su svi sastojci štrudle svježi, da tu nema odleđivanja i konzervi. Ako nešto želite raditi na duge staze, onda pri tome ne smije biti „kemijanja“ i fuša!
H. J.
