U organizaciji župe Presvetog Trojstva Otočac i Udruge iz Domovinskog rata PJP “Sokolovi 1991″ u Otočcu je 23. svibnja u Gackom pučkom otvorenom učilištu održana redovita mjesečna tribina “Mladi petak”. Poradi skorog Svjetskog dana obitelji gosti tribine bili su prof. dr. Ivica i Anđa Veža. Dr. Veža je profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Anđa je ekonomist, dugogodišnji su suradnici u obiteljskom pastoralu Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelji zajednice bračnih susreta. Sretni su roditelji četvero djece i već su djed i baka.
Nakon što je župni VIS “Trinitas” izveo jednu prigodnu pjesmu, voditelj tribine don Anđelko Kaćunko pozdravio je nazočne, među kojima je bio također otočki župnik i biskupijski generalni vikar mons. Tomislav Šporčić, ter je umjesto uvoda u temu pročitao kratak ulomak iz knjige Rajka Bundala “Obitelj”, u kojem je autor istaknuo kako muškarca i ženu Bog po bračnoj ljubavi i vjernosti spaja sa sobom, a po djetetu s ljudskim rodom. “Taj novi čovjek trajno uz samu im srž prebiva; postaje njihov sin ili kćer. Bez obzira koliko će se još puta u životu međusobno intimnije približavati da tako svoga dobroga Boga zagrle pa pri tome novim ljudima obogatiti, svatko od njihovih sinova i kćeri uz srž im srca živi kao da je jedini. I u svakom je, ne samo mnoštvo novih grana rodoslovlja, nego čitav ljudski rod, jer je svako dijete cjelovit čovjek i istodobno sve čovječanstvo u sebi.” Naglasivši potom kako se danas u društvu i javnim medijima o obitelji govori uglavnom u negativnom kontekstu, don Kaćunko je rekao da su tome trendu nažalost podlegli i mnogi u Crkvi, a zapravo bi trebalo isticati pozitivne i poticajne primjere bračnog i obiteljskog života kojih je veoma mnogo.
Supružnici Veža konkretno su kroz temu “Obitelj – škola ljubavi”, iznoseći iskustva iz vlastitog bračnog i obiteljskog života s četvero djece, posvjedočili kako se može 38 godina sretno i uspješno živjeti kršćanski brak u suvremenom svijetu. Izloživši najprije osnovne postavke Božjega plana za brak ter “plan svijeta za naš brak”, Ivica i Anđa su, govoreći naizmjence o svakoj temi, predočili slušateljima biblijsku viziju bračne zajednice ter brojne pogubne rezultate svjetovnog modela kojim se danas “supružnicima nameće da budu ‘oženjeni samci’, dok se Božji plan može sažeti u ‘formulu’ – biti par”. Potom su, iznoseći brojne konkretne primjere, opisali glavne “postaje” iz povijesti svojega zajedničkog života. Već kao studenti sklopili su sakrament ženidbe i dobili djecu ter ih podizali uz hrvanje s brojnim teškoćama i nerazumijevanje okoline, čak i svojih najbližih, ali oslanjajući se uvijek na Boga i izgrađujući svoje bračno zajedništvo. Kao tri stožera u tome istaknuli su razgovor, tjelesnost i molitvu, kao tri vida međusobne komunikacije, rasta i življenja bračne ljubavi. Istaknuvši također odgovornost kršćanskih supružnika za Crkvu, naglasili su odgojnu ulogu zajedničke obiteljske molitve kao važnog čimbenika u izgradnji te “Crkve u malom”.
I.B.
