Što je uzrok da je ove godine veći broj zmija nego inače, teško je reći, no sa raznih područja Ličko senjske županije stižu informacije o velikoj pojavi zmija, što nije bio slučaj zadnjih godina.
Ono što zabrinjava je, da je najviše poskoka, koji se zavlače svuda, pa nerijetko ulaze i u kuće. Po informacijama koje su nam za sada dostupne, najviše je zmija (poskoka) u mjestu Dabar, nedaleko Otočca, gdje stanovnici kažu da ne pamte vremena da ih je toliko bilo. Kako je na području Dabra znatan dio kuća prazan, a veliki ih je dio zarastao u korov, otrovnice su se nastanile po takvim objektima i predstavljaju pravu opasnost za ljude.
„Došao sam pokositi travu oko kuće, malo počistiti, kad gle vraga … jedna leži na pragu a druga se smotala oko pipe. Nisam korak napravio kad još jedna pobježe u travu. I ajd ti sad živi ovdje. Do nedavno smo muku mučili sa minama koje su ostale iz rata a sad ovaj vrag. Nema ljudi, sve se to raselilo, ne kosi se oko kuća, zaraslo je, vrućine udarile i to vragovima valjda paše pa izlaze na sunčanje ili su gladne pa vrebaju plijen“ – priča nam postariji dabranin koji inače živi u Otočcu.
I na području Općine Plitvička jezera i Udbine pojava poskoka je izraženija nego prethodnih godina. U utorak je poskok veličine gotovo jedan metar u kampu „Grabovac“ u NP „Plitvička jezera“ ugrizao radnika kampa koji ga je pokušao ukloniti od ljudi. Srećom, brzom intervencijom život mu je spašen u karlovačkoj bolnici.
Nerijetko i na cestama može se vidjeti veliki broj pregaženih zmija, a kako pričaju sve ih je veći broj moguće vidjeti uz vodena staništa, rijeke, potoke.
Zasigurno, jedan od najboljih poznavatelja zmija otrovnica, poglavito poskoka, Vlado Prpić Prpa sa Baških Oštarija, javnosti poznat kao „istraživač“ poskoka, ne tako davno je kazao da nije zadovoljan onim što se o poskocima piše jer toliko je upoznao poskoka i shvatio da u stvari to nije onakva zmija o kojoj ljudi pričaju. Pretrpio je Prpa dosta zmijskih ugriza, koje smatra zaštitnim znakom Velebita te savjetuje ljudima da ih ne ubijaju, da im se ne suprotstavljaju, a kada ih ugledaju, neka im sklone sputa. Ako ni to uslijed naglog bliskog susreta ne mogu izbjeći, neka nakon ugriza što prije potraže liječnika, ali bez panike. Poskok nije opasan kako se čini, on često nema ni dovoljno otrova, racionalizira ugrize jer mu otrov služi isključivo za preživljavanje pa često doza koju ubrizga u ljudski organizam nije smrtonosna. Međutim, u 99 posto slučajeva čovjek je kriv za ujed zmije, kaže Vlado Prpić Prpa.
Po jačini otrova (u Hrvatskoj) na prvom mjestu su poskoci u okolici Slunja, zatim velebitski, pa zagrebački, i na četvrtom mjestu su krapinski. Mnogi ljudi tvrde da poskoci skaču, što nije točno. Debeli su zbog sala pa nemaju dovoljnu mišićnu snagu za to (ali ipak jako brzo grizu!). Taj “mit” je vjerojatno nastao kada su se ljudi ljeti noću šetali po kamenjaru kraj nekog grma ili drveta na kojemu je bio poskok. Kada ih je ugrizao, budući da nisu dobro vidjeli, ljudi su zaključili da skače.
LO
