Nedjelja 24. listopada je Misijska nedjelja u župi Otočac i prigoda nam je da, osim izdašnijim milodarima, misijama pomognemo i svojim molitvama. Središnju svetu misu u 11,00 sati predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić, generalni vikar i župnik u Otočcu.
Svjetski misijski dan je prilika da zastanemo i da si u razmišljanju i molitvi posvijestimo činjenicu misionarskog poslanja Crkve i uvjerenje nas kršćana kako je svatko od nas pozvan i poslan biti misionar. Misije nisu zadaća i obveza samo pojedinih Bogu i ljudima posvećenih osoba, nego, kao što i molimo u jednoj molitvi, znamo da pravi kršćani možemo biti samo ako smo misionari.
Da bismo bili istinski misionari nije potrebno, ukoliko ne osjećamo posebni poziv i poslanje, odlaziti u daleke krajeve i činiti izuzetna junačka djela. Ali je potrebno molitvom, pokorom i djelima milosrđa pratiti one koji djeluju u misijama. I to ne ulazi u područje naše dobre volje niti nam je ostavljena mogućnost da to prihvatimo ili odbijemo, nego je nužno sudjelovati u misijskom poslanju Crkve.
Jednako tako je potrebno shvatiti da misijska područja nisu samo udaljene egzotične zemlje i ljudi, nego je cijeli svijet prostor misijskoga djelovanja. I u našoj zemlji je neprestano potrebno misionarski djelovati kako bi svaki segment života prožela Isusova zapovijed ljubavi prema Bogu, čovjeku, svijetu i prirodi. Ljubav koja se očituje u nenametljivoj prisutnosti, poštivanju čovjekovih prava i dostojanstva te ekološkoj svijesti.
Na misionarsko djelovanje molitvom, pokorom, djelima milosrđa i, više od svega, vlastitim primjerom pozvani smo jer smo sluge i apostoli Isusa Krista.
Da bismo mogli biti Kristovi glasnici, poslanici i svjedoci, da bismo mogli biti njegovi apostoli potrebno je najprije biti Kristov sluga. Potrebno je prihvatiti Krista i, slijedeći njegov poziv, darovati mu se potpuno. Da bismo mogli drugima biti poticaj na obraćenje potrebno je prije svega obratiti sebe. Da bismo drugima pomogli da budu sretniji potrebno je ponajprije biti sretan u srcu i životu. Da bismo druge mogli potaknuti na poštivanje i očuvanje čovjekovog dostojanstva, potrebno je ponajprije da svatko od nas poštuje svakog čovjeka.
Pozvani smo biti uzor ljudima s kojima živimo. No, uzor se ne postaje glumljenjem i pozama, nego življenjem onoga na što Isus stavlja naglasak u današnjem evanđeoskom odlomku.
Bog od nas traži da ljubimo svoga bližnjega kao samoga sebe. Da bismo mogli ljubiti bližnjega potrebno je prvenstveno prihvaćati, poštivati i ljubiti sebe. Čovjek koji do podne mrzi sebe ne može popodne druge voljeti. Tko tvrdi da voli sve ljude – ne govori istinu.
Euharistijsko slavlje uveličao je mješoviti crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama i s.Krešimirom Vuleta .
I.B.
