Fićo, automobil kojeg je svijet prvi put ugledao 1955. godine odmah je postao, za to vrijeme auto ”malog čovjeka”. Bilo je to prvo prijevozno sredstvo, najpopularnije 70-tih godina. I danas, mnogi tvrde da je to jedan od najboljih proizvoda koje je bivša Juga iznjedrila isključivo za domaće tržište. Tamo nekih šezdesetih godina vozili su ga oni koji su bili „dubljeg“ džepa, a sedamdesetih i osamdesetih pa i devedesetih, oni koji si nisu mogli priuštiti skuplja i luksuznija vozila. Fićo je bio auto za sve potrebe, ipak mnogi ga ponajviše pamte po plavoj boji milicije, ali koristile su ga i brojne ondašnje državne službe. Slike iz davnih vremena podsjećaju i na Fiću u koji se znala natrpati cijela obitelj koja je prašila i po tisuću kilometara da bi stigla na godišnji odmor, na neku od morskih ili planinskih destinacija.
Koliko danas na području Ličko senjske županije ima Fića teško je reći, jer njega si prosječan građanin teško da može priuštiti, tako da će ga tek oni zaljubljenici u nešto samo rijetko moći negdje pronaći, ne tako malim sredstvima obnoviti i ponosno se vozikati, ne tajeći ljubav prema malom moćnom divu iz nekadašnjih vremena.
Oko naše kamere slučajno je zabilježilo jednog Fiću u Otočcu, vlasnika dr.sc. Branislava Šutića koji je na „prepad“ ulovljen u kadar fotoaparata, čiji Fićo izgleda kao da je upravo izašao iz tvornice. Sve je na njemu kako je izgledalo kao kad je prvi put pokrenut njegov motor. Besprijekorna boja, unutrašnjost u skladu sa ondašnjim vremenom a motor „prede ko mačka“. Iako nam dr.sc. Branislav Šutić nije bio voljan dati koju riječ više o svom oltajmer ljubimcu, zasigurno da za njegovu obnovu i šminkanje morao izdvojiti sigurno više od nekih 20-tak tisuća kuna.
Poznato je da za vrijeme turističke sezone stranci, ali i domaći turisti iznajmljuju dotjerane oldtimere i koriste ih za vožnju u našim gradovima, a danasa voziti Fiću nešto je sasvim posebno, jer Fićo ne troši puno, a ovako uređen, kao što je i dr.sc. Šutića, posebna je atrakcija, upotpunjena nostalgijom za opuštenim vremenima kada nismo imali puno novca, ali smo živjeli ljepše i mirnije. Nostalgija vrijedna truda.
D.Prša
