Rijetko koja biografska pripovijest iz Like ima toliko izražen empirijski i elegični sadržaj poput one vezane uz Utočište za medvjede iz Kuterevu. Neveliko selo s jedva 400 stanovnika svijetli je primjer života na oko 600 metara nadmorske visine na obroncima Velebita. Utočište je pokrenuo Ivan Crnković Pavenka 1978. godine, da bi se 2000. godine počele praviti prve nastambe i dolaziti prvi četveronožno žitelji, mali medvjedi koji su zbog prometnih nesreća ili krivolovaca ostali siročići.
„U početku su nam puno pomogli mještani Kutereva, radnici privatnih tvrtki i Šumarija iz Kutereva, Kosinja i Krasna. Na zadnjoj manifestaciji Jesen u Lici željeli smo svima pokazati i dokazati da je naša udruga konačno „stala na dvije noge“. Imamo odličnu suradnju Centrom za okoliš, s Veterinarskim fakultetom u Zagrebu, prihvaćeni smo u Kuterevu, a sve što radimo činimo u skladu s prirodom“, zadovoljno ističe Pavenka.
Novi projekt od kojega se puno očekuje
U zaseoku Crno Jezero trenutno ima 16 kućnih brojeva gdje živi 40-ak stanovnika. Ovo gotovo pusto mjesto dobilo je neke nove sadržaje koji trebaju „pomiriti“ četiri velika velebitska sisavca.
„To je s jedne strane čovjek, a s druge strane medvjed, vuk i ris. Projekt se zove Belleanny u spomen na tri žene koje su se kroz život mučile i nisu ga uživale. Naš cilj je na tome prostoru stvoriti uvjete da čovjek i medvjed ne budu u koliziji, da ne smetaju jedan drugome. Projekt provodimo u tri stavke od kojih smo neke već realizirali. Posadili smo nekoliko divljih voćki koje medvjedi obožavaju. To su prvenstveno divlje bobičaste voćke, ali i divlje jabuke i kruške. Popravili smo dvije velike kamenice za vodu i renovirali jednu veću lokvu, tako da medvjedi u svojem okruženju sada imaju više hrane i vode. Tako da medvjedi neće ulaziti u sela i činiti štete. U jednoj kamenici smo ugradili i škale za slučaj da neka životinja upadne u vodu i lakše se izvuče van. Takav suživot s prirodom već je u samome početku počeo davati dobre rezultate“, naglašava nam Pavenka.
„Kuterevo kao mjesto s odličnim ljudima“
Prema ranijim iskustvima ishrana medvjeda u Utočištu potrajat će do Svete Kate, 25. studenoga, a nakon toga će štićenici ovog Utočišta na blagdan Blagovijesti dobiti prvi obrok. Pitamo za prihvaćanje djelatnosti ovoga utočišta od strane mještana Kutereva.
„Kuterevo je mjesto s doista odličnim ljudima. S godinama su svi prihvatili naš rad, oduzeli smo im sve strahove, a ovo je u konačnici vrlo uspješna socijalno-pedagoška priča. Ove godine imali smo mnoštvo volontere, gotovo iz cijeloga svijeta. Odnedavno se za Kuterevo zna na svim kontinentima. Dolaze nam i odlaze mnogi nomadi seleći svoje obitelji od lokacije do lokacije“, navodi voditelj Utočišta Ivan Crnković Pavenka. Najstariji medvjed u Utočištu je Bruno koji je u Kuterevo stigao iz jednog privatnog utočišta u Cerni pored Vinkovaca. Zbog njegovih dentalnih problema pregledao ga je tim iz Krakova i ustvrdio kako je Bruno za medvjeđe godine „već postariji gospodin s 52 godine starosti.“
Kuterevo je svakako uspjela paradigma ličkog sela što se zahvaljujući vrijednim i domišljatim ljudima stoljećima bore i surađuju s prirodom. Vrsni su majstori za obradu drveta, njihova tambura dangubica je jedina autohtona lička tambura, žičani instrument koji sve radije uče svirati mlade generacije.
L.O.
