Nije prioritet mijenjati strukture nego stvarati zdrave i žive kršćanske jezgre
Na drugu korizmenu nedjelju, 4.ožujka, hodočastio je u Crkvu hrvatskih mučenika Otočki dekanat. Nakon križnog puta kojeg je predvodio vlč.Stanko Smiljanić, slijedilo je pokorničko bogoslužje i ispovijed te sveta misa koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons.dr.Mile Bogović u zajedništvu s mons.mr.Tomislava Šporčićem generalnim vikarom biskupije i otočkim župnikom te vlč.Nikole Komušanca dekana otočkog dekanata i župnika u Krasnom te desetak svećenika iz dekanata.
Na početku je biskupa, svećenike i hodočasnike pozdravio otočki dekan Nikola Komušanac. Biskup je u svojoj propovijedi naglasio da je i danas Isusov način zasađivanja Crkve i naviještanja vjere nezaobilazno polazište i trajna inspiracija Crkve u svim vremenima i na svim prostorima.
„Nakon što je napustio Nazaretsku obitelj, Isus je ubrzo stvorio jedno novo zajedništvo ljudi oko sebe. Želio je mijenjati svijet, ali ne na taj način da ruši stare i uspostavlja nove strukture. Nije htio ništa postići silom. Nije također ostao samac koji šalje poruke drugima, nego je oko sebe stvarao jezgru, u kojoj je djelovao kao kvasac koji prožima i mijenja iznutra okolinu. Apostoli su ga mnogi vidjeli i slušali ne samo kad je govorio mnoštvu, nego i kad je hodao, razgovarao s pojedincima, odgovarao na njihova pitanja, kad se odmarao nakon dugog puta. Jednostavno, bili su stalno uz njega.
I unutar „dvanaestorice“ kadkada je Isus izdojio manju skupinu od trojice apostola: Petra, Ivana i jakova. Njih trojicu pozvao je da budu prisutni, kako smo čuli u današnjem evanđelju, njegovom preobraženju, a također će biti s Isusom za vrijeme njegove muke u Getsemaniju.
U počecima Crkve osjeća se jaka jezgra u kojoj vladaju gotovo obiteljski odnosi.Ne može se pouzdati i osloniti na širu zajednicu ( državu); ona je sposobna živjeti i rasti bez potpore političkog sustava, pače i onda kada je on protiv nje. Kršćana u to vrijeme bilo je relativno malo, ali su malo po malo mijenjali svijet jer su postojale jake kršćanske jezgre u kojima se unutarnji rast. Onda su mnogi utjecali na promjenu života u društvu. Kada u tom smislu zažive jezgre naših župa, doći će do preporoda Crkve u Hrvata. Svi župljani neće nikada biti jednako blizu, ali treba biti jasno gdje je jezgra, gdje je središte, gdje je žarište.
Današnji svijet vjeruje da se prema boljemu ide mijenjanjem struktura, što je lažni izgovor za boljeg od unutarnje promjene. U strukturama se nameće lažna slika o vrijednostima pojedinca: kao da si vrjedniji što zauzimaš viši položaj, funkciju. Da bi ljudi zadovoljili zahtjeve propisane funkcije često žrtvuju osobnost. Gleda se kako usporediti dobre odnose s funkcijama, već pozicijama, a zanemaruje se osobni odnos. Osobni odnos izgrađuje se i raste samo u zdravoj zajednici u kojoj se zbiva unutarnji rast. Izgrađivanje jakih kršćanskih jezgri treba biti prioritet za naviještanje i prenošenje vjere. Treba mijenjati srce, a ne odijelo“ – zaključio je biskup Bogović.
Hodočasnici su dobili u ruke knjižicu: Križni put – Isusov kalvariski put u križnom putu hrvatskog naroda ( B.Škunca-M.Bogović –V.Blekić ). Na kraju te knjižice nalazi se tumačenje kako je Crkva hrvatskih mučenika nastala, značenje cjeline i pojedinih dijelova.
O tome je na kraju mise biskup Bogović i osobno govorio hodočasnicima.
Hodočasnici iz Otočkog dekanata na Udbinu su došli u pet autobusa, te svojim osobnim automobilima. Hodočasnika je bilo oko 300-tinjak iz cijelog dekanata.
Euharistijsko slavlje animirao je združeni crkveni zborovi otočkog dekanata predvođeni prof.Brankom Bernardi za orguljama.
I.B.
