Trakavica zvana unutarstranački izbori u HDZ-u napokon je poprimila svoj epilog izborom novog predsjednika Tomislava Karamarka. Je li Kramarko najsretnije rješenje, hoće li svoj populizam koji se osjetio u kampanji znati pretočiti u jasan politički program, hoće li pokazati kako se radi o novom čovjeku, ostaje, unatoč silnim analizama koje smo mogli čuti u posljednje vrijeme za vidjeti. Ono što je sigurno, Sabor HDZ-a jasno je dao do znanja da želi promjene. Odluka je donesena i bez obzira na razvoj daljnje situacije dobro da je donesena jer Hrvatska je bila doslovno bez najjače oporbe što demokratski svijet ne prepoznaje. Vremena nema puno i što prije HDZ konsolidira svoje redove, smiri strasti i animozitete koji su se pojavili tijekom kampanje i pokaže kako će demokršćanstvo i druge vrijednosti, a u kontekstu aspiracija na premijersko mjesto koje Karamarko provesti u djelo, odnosno ponuditi rješenja za izlazak iz gospodarske krize.
Pobjeda Kramarka na neki način je bila neočekivana, sve do posljednjih desetak dana kada se naglo premetnuo u favorita, što ponajprije treba zahvaliti dobro vođenoj pozitivnoj, vremenski tempiranoj kampanji, za razliku od drugih kandidata koji su svoju retoriku potrošili puno ranije, a poslije je usmjerili isključivo na kritiku Karamarka.
Dosadašnja predsjednica HDZ-a i bivša premijerka Jadranka Kosor, zajedno s još dvojicom kandidata, Darkom Milinovićem i Domagojem Ivanom Miloševićem, sasvim je (ne)očekivano ispala u prvom krugu glasovanja. Jadranka Kosor svojim neprimjerenim isticanjem vlastitog ja, uzdizanjem svog lika i djela snosi sama odgovornost za ovakav poraz. U prilog joj očigledno nije išla ni njena borba protiv korupcije jer je u vlastitim redovima stvorila neprijatelje.
Darko Milinović koji je u javnosti jedno vrijeme ostavljao dojam favorita za predsjednika stranke čini se da se okružio ljudima koji su ga krivo usmjeravali pa je vođenjem negativne, moglo bi se reći samodopadljive kampanje, polučio katastrofalne rezultate. Njemu su njegovi dojučerašnji odani ljudi, htio on to priznati ili ne „zabili nož u leđa“, što bi se moglo i nazvati izdajom. U Lici su HDZ-ovci pokazali najveća razmimoilaženja, skrivanja i podlosti, jer cjelo vrijeme većina ih je sjedila na dvije stolice, bezobrazno skrivajući smješak ispod „debelokožnog lica“, računajući na ono što će im biti sigurnije i isplativije. Mnogi su izgleda zaboravili da ih je Milinović donio na svijet, dao im kruha i vode, a oni su ga u odlučnim momentima odbacili kao isluženu krpu viledu. Naivno je, samouvjereno utrčao u finiš maratona ne okrećući se iza sebe, vjerujući da sigurno dobiva utrku. Zapinje svakako i činjenica da Milinovićev stožer koji je vodio kampanju nije odradio svoj posao, jer osim Zore Lažete, jedine iskusne, stručne i odane osobe, pojedine osobe iz Milinovićevog vrha ostale su nezamjećene. To se prvensteno odnosi za Branislava Šutića, koji je godinama bio najstručnija, najodanija i u mnogo čemu najprobitačnija osoba, koja je Milinoviću osiguravala sigurne puteve, prolaze, ali i pomno prostudirane kontakte sa medijima. Okrenemo li se unazad, ne tako davnim Milinovićevim kampanjama, očito je da Branislav Šutić ovaj put nije odradio ono što je Milinoviću godinama donosilo bezrezervne podrške i prolaze do vrha. Kako god mislili o Šutiću, sigurno je da je upravo on jedan od najkvalitetnijih i najsposobnijih osoba (piara) koje su trebale Milinoviću otvoriti put prema pobjedi, no, kako je to ovaj put izostalo, ne čudi što su mediji odradili posao koji nije donio pozitivu u Milinovićevoj kampanji.
Mnogi su ostali zatečeni, u šoku i nevjerici kada je gradonačelnik Otočca Mario Barković prvi javno odstupio od Milinovića i priklonio se Karamarku. Imao je čovijek „petlju“ (ne želim upotrijebiti drugu riječ) javno podržavši Karamarka, što je za sada nezabilježeno unutar ličkog HDZ-a. Da li je Barkovićev potez bio ispravan pokazat će vrijeme, no sigurno je, da je upravo on prvi pokazao da misli svojom glavom, i da ne želi više biti „figura u šahu“, već osoba koja ide svojim (očito, dobro probranim) putem. Barem za sada, Barković slobodno može reći „ tko vam je kriv“! Ovim, nadasve hrabrim, ali očito je unaprijed proanaliziranim potezom, profilirao se u osobu bez kompromisa, osobu koja zna što joj je krajnji cilj, no ipak, upitno je da li će do tog cilja olako stići, jer mu za vratom vise stranački „prijatelji“. Kako bilo da bilo, u Ličko senjskom HDZ-u više nikada neće biti kao što je bilo. Da li na ličku političku scenu dolaze neki novi ljudi, teško je reći, no sigurno je da Milinovićevim porazom padaju maske sa lica i da će se mnogo toga promjeniti, jer puno je njih zaboravilo na ono što im je Milinović dao, na ovaj ili onaj način.
U krajnosti ipak se mora priznati da su loši Milinovićevi izborni rezultati posljedica toga što je njegova potpora, snaga ostala na lokalnoj razini, a ona nacionalna, ona koja donosi zapravo pobjedu u potpunosti izostala.
Najveći gubitnik izbora je ipak Kujundžić, koji osim što je Karamarku neprestano puhao za vrat, okružio se i starim Pašalićevim kadrom i zbog kojih su u drugom krugu glasovali za Karamarka i oni koji ga nisu podržavali.
Novi ljudi zasjeli su na čelna mjesta HDZ-a, čime se pokazalo da su spremni na promjene. Izabrani su, prema neslužbenim rezultatima su i novi potpredsjednici HDZ-a, među kojima s su se naći i Božidar Kalmeta, Dubravka Šuica, Dražen Bošnjaković, Karmela Caparin, Božo Galić i Damir Jelić. Gubitnici, dosadašnji visokopozicionirani stranački dužnosnici koji nisu u izabrani na tu visoku funkciju su Vladimir Šeks, Andrija Hebrang, Branko Bačić, Ivan Jarnjak, Katarina Fuček, Ante Kulušić, Ivan Šuker i drugi. Pitanje koje još uvijek ostaje otvoreno je kohabitacija u parlamentu. I Jadranka Kosor i Vladimir Šeks su potpredsjednici Sabora, i čini se da će jedan od njih morati otići, jer se očekuje da će Karamarko biti predsjednik Kluba HDZ-a. Prema ocjeni nekih analitičara to bi mogao biti Vladimir Šeks koji bi ovakvim potezom Karamarka mogao završiti svoju političku karijeru s potpredsjedničkog mjesta u Saboru.
Je li pobjeda Karamraka korak naprijed ili korak natrag za samu stranku ostaje za vidjeti. Međutim, čini se, a povezujući izbore u Srbiji i pobjedu Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije da će Karamarko biti neka vrsta jamca od potencijalne opasnosti i nedosljednosti koju je dosada pokazao Nikolić. Objašnjavajući tezu o povezanosti izbora dva Tomislava – Nikolića u Srbiji i Karamarka u HDZ-u, politički analitičari stava su kako „okolnosti u Srbiji u kojoj se nagovještava da bi Ivica Dačić mogao postati premijer, dok je Nikolić već postao predsjednik, za posljedicu imalo okupljanje hadezeovaca oko „tvrdog’ Karamarka”.
Sabor HDZ-a donio je odluku, ali još su mnoge stvari ostale visjeti u zraku, a ponajprije kojim putem će HDZ krenuti.
Dražen Prša
