Današnje će jutro ostati zapamćeno po nekim događajima što će većini nas, ili barem dijelu pučanstva, promijeniti živote. Započelo je jutro s genijalnom idejom po kojem u za kupljenu robu ili dobivenu uslugu četvrtinu te vrijednosti dajemo državnoj blagajni. PDV je narastao na 25%, a tek ćemo ovih dana doživjeti lančanu reakciju poskupljenja, pri čemu će mnogi podići svoje cijene i više od 2 %, za koliko je PDV povećan. Dio naših neobuzdanih trgovaca i velmoža već se pripremio za start pa smo zadnjih tjedana nemoćni svjedoci poskupljenja što su išla «mic po mic», ne bi li se uz povećani PDV moglo još dodatno zaraditi. Ali nismo mi samo taoci pokvarenog dijela trgovačke branše (jer na sreću i tu ima časnih ljudi).
Jutro 1. ožujka 2012. bilo je i u znaku novih uhićenja hrvatskih branitelja. Neki su se pred istražiteljima našli četvrti ili peti put, s uvijek istim pitanjima: što si radio ili vidio u «Medačkom džepu»? Svakih nekoliko godina bivši su branitelji nekome na tapetu, samo što su ovoga puta u igri malo veći ulozi. Privedeno je najmanje 20 branitelja s područja Ličko-senjske, Primorsko-goranske, Zadarske i Istarske županije. Nisam meritoran, a još manje ovlašten tvrditi tko je kriv, a tko prav u ovoj priči. Nehotice mi pada na pamet izreka jednog prijatelja koji je s puno gorčine kazao:» Ovaj će se cirkus oko Domovinskog rata završiti kada svi hrvatski branitelji završe u Haagu, ili barem u Sremskoj Mitrovici!»Uostalom što branitelji mogu očekivati kada svako malo država agresor (čitaj Srbija) ističe kako je ona, i samo ona nadležna za ratne zločine počinjene na tlu ex-Jugoslavije?!? Aktualni srbijanski predsjednik Tadić svake godine u kolovozu ispaljuje otrovne strijele prema Hrvatskoj zbog «Oluje». Onaj isti Tadić kojemu se aktualni hrvatski državni vrh revno klanja «jer su nam važni dobrosusjedski odnosi u regiji». Sa susjedima svakako treba biti u dobrim odnosima i tu nema rasprave, ali valja uvijek imati na umu da su ti isti susjedi izazvali najkrvaviji europski sukob od konca II. svjetskog rata, da su ubojice i palikuće iz «krajine» nagradili vojnim stanovima i mirovinama. I što je najvažnije: nitko ih ne dira, zaštićeni su kao posebno važni građani. S druge pak strane naši branitelji nemaju tu sreću.
S. Krieger
