GOSPIĆ – “Velebitski zov slobode” naslov je događanja upriličenog povodom 110. obljetnice rođenja Stjepana Devčića, prve žrtve Velebitskog ustanka iz 1932. godine. U organizaciji Udruga dragovoljaca Domovinskog rata Grada Rijeke i Biulaja, te Kluba veterana 9. gardijske brigade “Vukovi” iz Gospića položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-obilježja u Brušanima gdje se dogodio napad hrvatskih ustanika na žandarmerijsku postaju 6./7. rujna 1932., a potom u Jadovnom na grobu Stjepana Devčića koji je nekoliko dana nakon ustanka poginuo u borbi s žandarima. U kapelici sv. Ivana Nepomuka zatim je služena sveta misa.
U dvorani Kulturno-informativnog centra upriličena je tribina vezana uz ovaj važni, ali svakako nedovoljno poznati povijesni događaj. Osim predsjednika udruga branitelja Mile Biondića iz Rijeke i Jose Mraovića-Tuđmana iz Bilaja nazočnima se obratio predsjednik Kluba “Vukova” Milan Franić, predsjednik Gradskog vijeća Petar Radošević i član Gradskog vijeća Karlo Starčević. Govoreći o važnosti Velebitskog ustanka Starčević se osvrnuo na činjenicu kako je broj sudionika ove tribine dovoljan pokazatelj stanja nacionalne svijesti u Gospiću i Hrvatskoj.
-Danas se moramo spomenuti i Vukovara, Škabrnje, Udbine i mnogih hrvatskih gradova. Kažem Udbine jer je ona u II. svjetskom ratu doživjela jednu od najvećih tragedija u povijesti jer tamo nitko preživio nije. U Vukovaru je nakon upada četnika nešto ljudi i preživjelo, ali u Udbini nitko. Ali se treba sjetiti i Macelja, Bleiburga, Maribora i Kočevskog Roga, svih tih stratišta nakon onoga rata…. S obzirom na važnost ovoga događaja kada se klanjamo svim tim žrtvama i žrtvi Stjepana Devčića trebalo nas je ovdje biti u troznamenkastom broju, a jedva 20-ak, rekao je Starčević. Predsjednik GV Grada Gospića Petar Radošević Velebitski ustanak smatra važnim događajem zbog težnji hrvatskog naroda da konačno ima svoju državu.
-Bilo je puno pokušaja da se pokaže koliko je važno imati neovisnu Hrvatsku, ali su svi ti pokušaji bili ugušeni u krvi. Jedina krivnja tih ljudi bila je to što su Hrvati koji su željeli promicati hrvatsku ideju. Ovdje nas je malo, ali se nadam da će jednom doći do pameti one kritične mase koja će shvatiti da se jednom treba početi od temelja da bi kuća bila zdrava. Veliki broj zločina počinjenih nad Hrvatima od strane svih bivših režima prevelik je, kako u Hrvatskoj, tako i u Lici i ovom herojskom gradu. Bez obzira što nas je danas ovdje malo, treba javnosti poručiti veličinu tih žrtava jer su svi ti bivši režimi iza sebe ostavljali stratišta i grobnice hrvatskoga naroda, rekao je Petar Radošević i pozvao na otimanje zaboravu svake hrvatske žrtve iz naše povijesti. Predsjednik udruge riječkih dragovoljaca Mile Biondić istaknuo je potrebu da se valorizira mučenička povijest Hrvata.
-Ako su komunisti imali 27 000 spomenika iz II. svjetskog rata, često postavljenim bez razvidnog povoda, zašto se mi Hrvati ustručavamo obilježiti stratišta i grobove naših mučenika i nedužnih žrtava, javno se zapitao Mile Biondić koji je kao dragovoljac sa supino prijatelja došao u Liku u ljeto 1991. godine.
Prof. Ivo Biondić je održao sat povijesti u kojemu je istaknuo najvažnije segmente vezane uz Velebitski ustanak. Kako je istaknuo, taj je događaj bio tek nakana da bi se svijetu poslala poruka o položaju hrvatskoga naroda.
-Nisu ustanici mogli srušiti Kraljevinu Jugoslaviju. Poslali su poruku da u toj kvazi-tvorevini nešto ne valja, ili bolje rečeno da ništa ne valja. Europski su mediji tada javljali da je to bio “pecan u Versajsku tvorevinu” jer je Jugoslavija stvorena za političke potrebe Europe koja je na taj način stvorila nekakvu tampon-državu prema istoku. Podsjetit ću da su pojavu ustaša pozdravili i komunisti, jednako kao i Velebitski ustanak. Jugoslavija nikada nije bila domovina Hrvata. Nažalost, mi Hrvati smo i danas duboko podijeljeni što je u suštini djelo onih kojima Hrvatska nikada nije bila pri srcu, koji je nikada nisu željeli. Mnogi branitelji i danas vole reći:” Da smo tako bili podijeljeni ’91. Godine, nikada ne bismo pobijedili u Domovinskom ratu”. Te su nam podjele u povijesti uvijek nametale ropstvo. I dan danas hrvatska povjesnica ide k tome pravcu latentno namećući laž kako je u svim Jugoslavijama Hrvatima bilo dobro. Svjesna i ujedinjena hrvatska nacija ne postaje preko noći, ali smo mi uz ovakve događaje poput Velebitkog ustanka, uz njegovu valorizaciju, na najboljem putu da to i postanemo. Za to treba puno volje, truda i vremena, kazao je između ostaloga prof. Ivo Biondić.
Spomenik na grobu Stjepana Devčića u Jadovnom, kao i veliki križ uz cestu kroz to selo, donirao je predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Bilaj Joso Mraović-Tuđman, organizator ove povijesne tribine.
M. S.
