Ovih dana intenzivno sam razmišljao o svom Isusu. Oduvijek sam se pitao:kakva je moja slika o njemu?U djetinjstvu sam ga doživljavao kao malo dijete rođeno u jaslicama i suosjećao sa njim u hladnoći štalice. Kad sam odrastao divio sam se njegovoj otvorenosti i hrabrosti iznošenja vlastitog mišljenja. No, ništa nije u meni probudilo jače vjersko iskustvo i osjećaje, nego milosrdni Isus i dobri pastir. Za vrijeme studija teologije spoznao sam da prvi kršćani nisu imali slike križa, nego da je prvi kršćanski simbol zapravo dobri pastir. Često sam od njega znao odlutati u svojim stavovima i razmišljanjima, ali on me uvijek čekao onim blagim i milosrdnim pogledom. Nije se na mene ljutio, nego mi je uvijek kad bi mu se obratio samo blagoslovio i potapšao po ramenu. Otkad sam došao u Gospić susreo sam ga u mnogim ljubaznim pogledima i skrivenim gestama srca mnogih ljudi, a u pogledima i riječima onih koji su me osuđivali u srcu sam zazvao njegovo milosrđe. Bilo je trenutaka u životu kada se je spustio veliki mrak u moj život i pesimizam, no njegovo milosrđe ostalo je zauvijek u meni i mom srcu. Njegovu sliku vidio sam u župnom uredu u Gospiću kad sam prvi put ovdje došao 2006.godine. Susreo sam ga u duhovnim vježbama svetog Ignacija koje je vodio vlč.Marinko i u njegovom nasmijanom licu. Susreo sam ga u mnogim susretima na Baškim Oštarijama i nedjeljnim svetim misama.
Zadnjih dana kao da mi se vraćalo iskustvo ostavljenosti i kao da je došao Veliki petak. Osude mnogih pljuštale su i kao da je nastao totalan mrak. Pokušao sam se izvući vlastitim silama, ali mrak i pesimizam u srcu bio je jači. Tada me jedan prijatelj podsjeti da se obratim milosrdnom Isusu. S njim sam u mislima prolazio sve sporne situacije u kojima sam osjećao bol i osude. Jednostavno sam mu rekao da ja to više ne mogu nositi. I tako dok sam mu dolazio u susret onako potišten i shrvan od boli u srcu, koje je tražilo svjetlost, on je potrčao prema meni kao milosrdni Otac. Nije uopće bio ljut, nego mi se smijao. Dotaknuo je moje srce iz kojega kao da je nestala sva ona težina i shrvanost. Vratila se vedrina i optimizam. Sada je opet njegovo milosrđe i lakoća u mom srcu. Moje lice je ponovno nasmijano i vedro. Kad smo se rastajali potapšao me po ramenu i rekao: Čega se bojiš, pa ja sam milosrdan! Suze su mi na oči navrle kad sam se vratio mislima u svakidašnjicu. Bio sam radosniji i sretniji jer sam spoznao da je Isus milosrdan – ja sam ga doživio!
Je li ‘tvoj’ Isus ljut… ili milosrdan!
Ako nije milosrdan onda mora da se radi o nekakvoj krivoj slici Isusa…
ISUS JE MILOSRDAN…
A što s grijesima?
Nema grijeha kojeg Bog ne može oprostiti.
Samo jedan grijeh ne oprašta. Koji?
– Onaj za kojeg se čovjek ne kaje…
pa kako će ga onda i oprostit…
ISUS JE MILOSRDAN – JA SAM GA DOŽIVIO!
M.M.
