DAN LIČKO-SENJSKE ŽUPANIJE –
propovijed biskupa mons. dr. Mile Bogovića
Gospić, katedrala, 20. svibnja 2011.
Pozdravljam gospodina Župana i njegove suradnike ter njima i svim građanima Ličko-senjske županije čestitam današnji dan. Pozdravljam i druge ugledne sudionike s područja Županije i one koji su danas naši dragi gosti. Govorim ne samo kao biskup nego i kao osoba koja je proglašena počasnim građaninom ove Županije. Dakle, uz to što sam redovni član, još sam i počasni.
Budući da pred sobom imam ne samo vjernike nego i političke i gospodarstvene čelnike, proširit ću svoj govor i na ta područja. O uspjesima ove Županije od prošlog slavlja, posebno o uspješnosti ovoga županijskog saziva, govorit će se na drugim mjestima. Ovdje bih istaknuo one dimenzije koje uglavnom ne dolaze u redovna županijska izvješća. To su vjerska, povijesna i narodnosna dimenzija.
1. Vjerska dimenzija. Kada gledamo ovo područje, možemo se doista podičiti njegovim brojnim bogatstvima i ljepotama: kao što su Plitvice, Velebit, bogatstvo voda i šuma, i dr. Dakako, to nisu plodovi rada neke generacije. Za te darove trebamo zahvaljivati Bogu. To je darovano prijašnjim naraštajima i time se trebamo koristit tako da to bogatstvo i te ljepote sačuvamo i predamo idućim naraštajima. Svaki naraštaj, pa i naš, u napasti je da s time postupa kao sa svojim vlasništvom.
2. Povijesna dimenzija. Naša županija je u povijesti imala značajnu ulogu u formiranju i razvoju hrvatske države.
U 9. stoljeću u Gackoj je stvorena jezgra iz koje se poslije razvijala samostalna hrvatska kneževina i kraljevina. Prvi hrvatski knez je Borna, vođa Gačana, stanovnika Gacke doline. U Otočcu su to ozbiljno shvatili i postavili prikladne spomenike. Bilo bi tako nešto poželjno i za županijsko središte, kako bi u njemu bila predstavljeno povijesno i umjetničko bogatstvo ovoga prostora.
U 10. stoljeću poznate su hrvatske županije: Lika, Gacka i Krbava. One su imale unutar Hrvatskog kraljevstva poseban status. To potvrđuju i podatci na Bašćanskoj ploči, gdje se pored Otočca u Gackoj spominju župani Desimir u Krbavi i Martinac u Lici. Akademik Lujo Margetić je napisao da bi Desimir mogao biti ključna osoba uz Zvonimira, kao neki predsjednik vlade. U tom slučaju imali bismo na mjestu gdje je na Udbini izgrađena CHM, hrvatsko nacionalno svetište, već u ranom srednjem vijeku veoma važnu instituciju Hrvatske države. Možda je Margetić precijenio ulogu krbavskog župana u vrijeme kralja Zvonimira, ali već sama činjenica da se njegovo ime nalazi uklesano na Bašćanskoj ploči mnogo nam znači.
U ovoj se županiji rodio i Otac Domovine – dr. Ante Starčević. Županija se ne bi trebala zadovoljiti tek time što je za svoj dan izabrala dan Starčevićeva rođenja. Treba gajiti i njegove ideje. Starčević je ostao najjasniji od svih naših državnika i političara s obzirom na hrvatski suverenitet. Slikovito govoreći, rekao je da je bolje imati slobodnu Hrvatsku metar sa metar, nego veliki prostor na kojemu vladaju tuđinci. Znao je on dobro kakve nam darove nose stranci, suvremeni Danajci. Ako izdamo Starčevićevu ideju hrvatske države, mogli bismo lako izdati i samu državu. Ne tako davno slušali smo iz sabornice da je iznad Sabora samo Bog na nebu. Danas se je na tom nebu smjestila cijela plejada drugorazrednih činovnika kojima se klanjamo. Zbog svoje povijesti a i zbog svojeg središnjeg zemljopisnog položaja, ova županija treba biti na braniku hrvatskog suvereniteta.
3. Narodnosna dimenzija. U prošlosti su nam korijeni na kojima raste današnji naraštaj. Ništa ne može rasti ako nema svoje korijene. Vodeći računa o tome, danas treba nastojati oko dobra današnjeg naroda koji ima na raspolaganju dobra stvorena od Boga i dobra koja je naš narod kroz svoju povijest stvarao. Treba imati na umu dobro naroda, prije nego trošiti energiju oko usklađivanja s normama koje nam se nameću sa strane. Dakako, i one tom narodu mogu pomoći, ali ne kada su u nekom nametnutom “poglavlju”, nego kada su dobre. Narod nije nastanjen u vagonima koje razne lokomotive, u svojim smjenama, vuku sad ovamo sad onamo. Treba čuti u kojem smjeru narod želi putovati i biti u službi te volje. Nismo imali sreće kada su nam izvana diktirali smjer kretanja. A još manje kada smo te diktate slijepo slušali.
Nije uvijek lako doći do prave volje naroda. Ona se ne može prepoznati u vremenima kada se narod lažnim obećanjima navlači, stranački ili profiterski, sad ovamo sad onamo. Ako se polazi od činjenice da je hrvatski narod ispravno izrazio svoju volju kada se opredijelio za svoju samostalnu i suverenu državu, onda treba ozbiljno uzeti u razmatranje kada netko u strukturama vlasti rekne da treba sve branitelje zatvoriti. Jedan i drugi govor ne idu zajedno. Jednako ne mogu ići zajedno opće prihvaćeno mišljenje da je Haški sud političko sudište a s druge strane s najviših državnih mjesta slušati kako se diplomatskim putem ne može ništa učiniti nego treba sve prepustiti sudu.
Institucije i pojedinci u njima toliko vrijede koliko služe narodu. I današnja situacija nam jasno pokazuje da su maleni kao ljudi i kao kršćani oni koji su svoje visoke položaje koristili ne da služe narodu nego svojim osobnim interesima.
To su tri dimenzije života ove županije, a možemo reći da to na svoj način vrijedi za svaku županiju, pa i za svaki narod. Kada se o tim dimenzijama ne vodi računa, kada dođe do omalovažavanja odnosa prema vjerskim polazištima, prema povijesnim korijenima, kada se ne vodi računa o stvarnoj volji naroda, dolazi do dekadencije i svakovrsne recesije. U iskrenoj želji i čestitki povodom Dana županije, mi ćemo se i u ovoj misi moliti da Gospodin od svakoga zla očuva Ličko-senjsku županiju. Neka ona uspješno raste u vjeri naših otaca, na bogatim korijenima naše prošlosti i u stalnom dosluhu s narodom ove županije.
MB
