Premalo je riječi kojima bi se opisala pobjeda Hrvatske nad Engleskom, a još je teže opisati ushit Ličana i cijele Hrvatske nakon doslovnog „žderanja živaca“ u produžecima. Kada su preostale četiri minute susreta dežurni je komentator izrekao:“Ostarit ću četiri godine za ove četiri minute“!!!
Cijeloga susreta bili smo na rubu živaca. Kada je Mandžukić opet postigao podogak i potvrdio nadimak „Super Mario“, a Hrvatska prešla u vodstvo, počele su se brojati sekunde. Konac susreta i plasman „Vatrenih“ u finale bio je u znaku veselja kakvog nogometni fanovi ne pamte. Englezi su plakali, a s njima je iz VIP lože suze lio i legendarni Mick Jagger, frontman dugovječnih Rollingstonesa.
Pored jednog kafića u Gospiću istaknut je kockasti barjak dulji od 10 metara. Okupljeni navijači su ga ljubili, omotavali se s njim i opet pokazali zajedništvo kakvo nam treba svakoga dana, a ne samo na važnim sportskim događajima. Detonacije petardi, rakete, turiranje motocikala, pjesma-tek su dio navijačkog folklora koji je večeras opet zavladao Gospićem. Znalci kažu:biti u društvu najboljih ekipa svijeta ogromna je čast, a igrati u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva događaj je koji je hrvatski nogomet oduvijek priželjkivao. Kako je govorio veliki Mladen Delić:“Ma ljudi jeli ovo moguće“???
M.S./foto:N.Mraović