“Slavimo rođendan našega učitelja i spasitelja Isusa Krista. Našem narodu taj je blagdan toliko prirastao srcu da ga je okitio brojnim običajima i možda najljepšim božićnim pjesmama u cijelom kršćanstvu”, istaknuo je gospićko-senjski biskup Mile Bogović u gospićkoj katedrali Navještenja BDM na središnjem božićnom euharistijskom slavlju, 25. prosinca u 10 sati, u kojem su koncelebrirali gospićki župnik i dekan mons. Mile Čančar i vikar don Anđelko Kaćunko.
U propovijedi je biskup Bogović istaknuo također kako se uz velike i svete dane, kao što je Božić, prilijepilo i mnogo toga što nema veze s izvornim slavljem. Tako danas mnogi stavljaju naglasak na trošenje i uživanje pa se i zaboravi dijete Isus i njegov rođendan, a u prvi plan se gura neki stari djedica: najprije prozvan Djed Mraz, a danas Djed Božićnjak. Biskup je potom istaknuo pet važnih poruka, opisavši najprije mentalitet kojemu je dijete samo “trošak”, a za zabavu i život bez rada, kakav je u tv-sapunicama, traži imućnog starijeg donatora. “Oni koji nemaju vjere jasno je da nisu u stanju shvatiti otajstvo Božića, ali ne bi valjalo kad bismo mi kršćani slavili Božić ne vodeći računa o slavljeniku, o Isusu Kristu. On treba biti u središtu našega slavlja”, naglasio je biskup rekavši: “Okrenimo se djetetu! Nemojmo bježati od djece! Najbolje ćemo upoznati što je čovjek ako se okrenemo djetetu.” Zatim je biskup Mile naveo nekoliko svetopisamskih primjera gdje se ističe veličina djeteta, počevši od anđelove pouke pastirima kako će Spasitelja prepoznati u jaslama, do Isusova stavljanja djeteta pred apostole, čime im je jasno rekao koje osobine djeteta treba uvijek čuvati da se ne izgubi osjećaj i za kraljevstvo nebesko i za dar spasenja. Jer kada se izgubi osjećaj za te spasonosne poruke i pouke djeteta, naglasio je biskup, lako se izgubi i osjećaj da je dijete dar, pa se čak na njega gleda kao onoga tko vrši “agresiju na majku, na obitelj, na standard, na karijeru, na slobodu i na prava čovjeka. Takvi pogledi su, nažalost, danas brojni i sve više se množe”, ali tu su korijeni najteže krize čovječanstva, rekao je biskup Bogović.
Naglasivši potom da su najviše dječje vrline ugrožene kada čovjek postane bogat i moćan, biskup je istaknuo da su za njihovo očuvanje korisne životne nevolje. Zato i Sv. Pavao kaže: “Kad sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12,10). A ta je spasonosna istina upravo slabima, bolesnima, starima i ugroženima gotovo opipljiva. Zato spasenje u njima snažno djeluje, rekao je biskup, zaželjevši da ta poruka i ovog Božića dođe do njih na što jasniji i na što prihvatljiviji način, posvjedočivši da su u njegovoj “službi ono najsvjetliji trenuci tijekom proteklih deset godina kada sam se osjećao nemoćan i slab a nisam se molio za snagu kojom bih se mogao oduprijeti jakima, kada sam vjerovao u snagu nemoći kakvom se zaogrnuo naš Spasitelj.”
Istaknuvši potom da od djeteta mogu odrasli mnogo naučiti, poglavito zbog njegove poučljivosti i iskrenosti, biskup je naglasio kako dijete unosi čvrstinu i vedrinu u obitelj, jer ono u svojoj okolini budi osjećaje ljubavi i dobrote što približava i povezuje ljude, lako ga je zavoljeti, lako mu je pristupiti i ono lako prilazi drugima ter čak liječi ljude od depresije. Potom je posvijestio važnu istinu da je obitelj prirodno okruženje djeteta, jer ono je nemoćno i može živjeti i rasti samo u ozračju darivanja. Zato “poslovni i potrošački mentalitet nije u stanju stvoriti takvo ozračje. Kada je obitelj u krizi, slabi to ozračje darivanja, slabe uvjeti za normalan rast djeteta. Potrebno je stvarati normalne uvjete za rast i odgoj djece. To se opet najbolje postiže upravo obnovom obitelji”, rekao je biskup, podsjetivši na obilježavanje nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, na koji će sljedeće godine doći i Sveti Otac da nam “pomogne u tom nastojanju obnove obitelji, toga najpogodnijeg staništa i mjesta rasta djeteta. Spašavajući obitelj, spašavamo djecu, spašavamo i svoju budućnost”, naglasio je biskup ter na kraju propovijedi istaknuo poruku “Novorođenčeta u jaslama”. “Isus je do kraja sačuvao djetinje vrline, svoju potrebnost za drugim, unosio je toplinu u međuljudske odnose, razvijao osjećaje međusobne blizine i zajedništva s Bogom i čovjekom. On je cijeloga zemaljskog života računao na pomoć Boga i čovjeka, pomoć Marije i Josipa, pastirâ i Mudracâ. Imao je u sebi i one spasonosne osobine koje ima dijete, dakako u stalnosti i dosljednosti odrasla čovjeka”, zaključio je biskup Bogović, potaknuvši na kraju vjernike neka probude u sebi osjećaj “da nam je potreban Bog ‘koji sam hita da nas spasi’ po onome koji se pojavio kao potrebno dijete, ali ima snagu da postane moj i tvoj spasitelj”.
Na kraju svečanog euharistijskog slavlja, na kojem je liturgijsko pjevanje animirao katedralni zbor pod ravnanjem s. Velimire Marinović, a za orguljama je bio bogoslov Josip Šimatović, biskupu Bogoviću zahvalio je mons. Čančar ter, u svoje ime i u ime svih pastoralnih suradnika, biskupu, svim vjernicima i svim ljudima dobre volje zaželio čestit Božić i radosne božićne blagdane.
don. Blog
