Stara ljubav zaborava nema, kažu mnogi zaljubljenici u limene ljubimce, tako da iako jako rijetko još uvijek možemo na našim cestama zateći popularnog Fiću za kojim se svako od nas okrene i prisjeti na nekadašnja vremena kada je imati Fiću bio prestiž i itekako veliki imidž u društvu. U Hrvatskoj ali i susjednim državama nekadašnje Jugoslavije osnivaju se Fan klubovi popularnog Fiće, a samo u Hrvatskoj ih ima desetak.
Iako nema službenih podataka, u Ličko senjskoj županiji po nekim procjenama ima desetak Fića koji itkekako služe svojoj svrsi. Vlasnici Fiće odbijaju svake ponude da prodaju svoje itekako punoljetne ljubimce, jer kažu da u malom prstu imaju sve njihove „bolesti“ koje izlijče i nekoliko minuta. I oko naše kamere snimilo je legendarnog Fiću koji ako ništa drugo vraća u prošlost, i podsjeća na one rijetke ali lijepe trenutke prošlosti.
Inače, da podsjetimo:
Legendarni FIĆO se počeo proizvoditi u tvornici Crvena Zastava u Kragujevcu 1955. po licenci Fiata 600. Fićo je imao veliki utjecaj na motorizaciju ex Jugoslavije. Bio je pristupačan „širokim narodnim masama“, tako da je gotovo svako domaćinstvo imalo jednog fiću koji je prevozio obitelji na posao, prvomajske roštilje, shopping izlete u Trst ili ljeti na Jadran. Ovog mališana koristila je i milicija, hitna pomoć, Auto Moto Savez Jugoslavije – uglavnom svaka služba koja je trebala automobil koristila je upravo fiću, a nezamjenjiv je bio i za obuku novih vozača. Ako samo netko od vas prelista foto albume crnobijelih fotografija iz 60-ih svojih roditelja ili fotografije vaših baka i djedova i sigurno ćete naći nasmješena lica uz fiću.
Bio je popularan zbog svojih talijanskih korijena (istočni automobili nisu bili na glasu niti u Jugoslaviji), bio je jednostavan za održavanje i imao je relativno nisku potrošnju (obujam motora je, ovisno o verziji, iznosio od 600 do 850 ccm, snaga od 21 do 31KS, a čitav automobil je težio nešto malo više od pola tone).
Fićo se proizvodio punih 30 godina, dakle do 1985., a već ranije ga je zamjenila Zastava 101/128 (legendarni stojadin) i Yugo. Tako je kasnije fićo postao drugi automobil u obitelji, ili izbor za mlade koji nisu mogli priuštiti skuplje limuzine. Kasnije zbog pojave drugih (boljih) automobila, a svoje velike zastupljenosti fićo se prodavao po niskoj cijeni, vrlo često po cijeni od 100 njemačkih maraka. Danas je prava rijetkost vidjeti fiću na našim cestama, i uglavnom predstavljaju zadovoljstvo za automobilske entuzijaste, a cijene „sređenih“ fića uglavnom se penju od 1000€ na više. Fićo ili Zastava 750 je bio presudan automobil za široku motorizaciju bivše Jugoslavije. Bio je cijenjen zbog zapadnjačkog podrijetla (osobito u ranijim godinama proizvodnje), te zbog relativno dobre pouzdanosti i jednostavnog održavanja. Tijekom šezdesetih godina postojale su takozvane “liste čekanja” za ovaj automobil, te je nerijetko rabljeni uščuvani primjerak dosezao cijenu novog automobila. Nakon predstavljanja Zastave 101 ili Stojadina, većeg, udobnijeg i modernijeg automobila sa Zastavinim znakom, te ispunjenjem zadatka motorizacije nacije, fićo postupno preuzima ulogu drugog automobila u obitelji, makar je još minimalno petnaest godina slovio za neprikosnovenog “vladara” jugoslavenskih cesta. Iako u svojoj jugoslavenskoj varijanti nije bio osobito poznat izvan SFRJ, obilježio je svojom pojavom i prisutnošću čitavo razdoblje u povijesti matične države. Ovaj je automobil postupno zamijenjen automobilom Yugom koji iako je zamišljen kao njegov nasljednik, nikada ga nije uspio potpuno zamijeniti. Zanimljivo je da je kod Yuga situacija obrnuta – izvan zemlje je, zbog izvoza u SAD, bio daleko poznatiji nego “fićo”.
Iako je zadnji primjerak FIĆE proizveden prije 25 godina, talijanski Fiat prije tri godine odlučio je odati počast fići i proizveo novi model Fiata 50, što znači da se legenda nastavlja.
Dražen Prša
