Još jedna potraga na Velebitu, još jedan nevjerojatan primjer ljudske nepromišljenosti. HGSS Stanica Gospić ponovno se susrela s krajnje neodgovornim ponašanjem pojedinca koje je moglo završiti tragično, a za sobom je povuklo sate potrage i veliki angažman spašavatelja.
U subotu, 29. ožujka, u 20:10 sati, HGSS je zaprimio poziv preko Županijskog centra 112. Zabrinuta žena prijavila je nestanak supruga koji se ranije toga dana uputio biciklom prema Vaganskom vrhu, najvišem vrhu Velebita. Muškarac, 50-godišnji hrvatski državljanin, krenuo je s lokacije Bunovac, osobnim vozilom, te potom biciklom prema planinarskoj stazi – i to usred zimskih uvjeta. Staza kojom je išao nije namijenjena biciklistima čak ni ljeti, a kamoli u snijegu i pri niskim temperaturama.
Posljednji put supruzi se javio oko 12 sati, rekavši kako su uvjeti teški i da ne vidi mogućnost povratka, no unatoč tome odlučio je nastaviti prema vrhu. Nakon toga komunikacija je prekinuta, a mobitel je bio ugašen. Zbog toga nije bilo moguće locirati ga putem mreže, pa su spašavatelji krenuli u fizičku potragu.
Prvi tim HGSS-a Gospić krenuo je u 21 sat prema Bunovcu i odatle prema Vaganskom vrhu, ali su zbog snijega i jakog vjetra u jedan ujutro pronašli samo tragove i morali se povući. U bazu su se vratili u zoru, bez kontakta s nestalim biciklistom. Kako situacija nije slutila na dobro, već za nedjelju je organizirana proširena potraga u suradnji s kolegama iz HGSS Stanice Zadar.
Dok su neki spašavatelji iz Gospića krenuli iz sela Medak prema skloništu Struge, Zadrani su išli s primorske strane. Upravo su oni oko 14:30 sati pronašli muškarca u skloništu Struge, do kojeg je stigao još u subotu oko 21 sat – nakon 13 sati vožnje biciklom po snijegu. Unatoč tome što je bio svjestan potrage, nije smatrao potrebnim nikoga obavijestiti da je siguran, čime je izazvao nepotrebnu uzbunu.
HGSS-ova objava ne krije ogorčenost: “Koliko resursa, koliko truda, brige, znoja i muke za što? Za ogromnu ljudsku glupost i krajnju neodgovornost, prije svega prema samome sebi i svojim bližnjima.”
Ponovno se tako otvara pitanje treba li ovakve akcije spašavanja naplaćivati. Do idućeg sličnog slučaja, upozoravaju iz HGSS-a, sve će se vjerojatno zaboraviti – ali nada ostaje da više nitko neće pokušati ovakav besmisleni pothvat.
L.O.
