Da je točna ona, po kojoj svaka zemlja ili narod ima političare kakve zaslužuje, odnosno da političari predstavljaju ono najbolje i ono najgore u svakoj zemlji dobro je poznata izreka, no ako se njoj doda da naši političari sa toliko talenta čine brojne vrste nezakonitosti, da su oholi i bahati, nesposobni, gluhi i slijepi za stvarne poteškoće građana, onda smo opet po nečemu prvi među prvima. Interesantno da u ovoj našoj bajnoj Lici skoro, kažem skoro, pa ni jedan ozbiljniji političar nema integriran sustav komunikacije, od vlastite internet stranice ili bloga, Facebooka, Tweetera…, a većina ih koristi iPhone ili druge android mobitele tako da bi tehnički lako mogli s bilo kojeg događaja u realnom vremenu izvijestiti svoje simpatizere i novinare o svakom svom koraku, susretu, akciji, obilno smazanoj janjetini ili javnom nastupu u nekoj zabiti. Od kad sam i ja počeo „ploviti“ u ovim političkim vodama, budeći se sa svakim političarom i misleći koji će danas biser izvaliti, ne mogu se nikako oteti utisku da ih većina unatoč svojim pitaj Boga na koji način završenim školama, nikako da slože jednu pametnu rečenicu, probude svojim govorom duh u narodu, da im jednostavnim riječima objasne što žele i na koji način im (ne)vjerovati. Kad počnem slušati Karamarka, koji iz prikrajka ruši, smjenjuje, imenuje i odlučuje o političkim sudbinama onih koji su HDZ stvorili, uvijek se zapitam zar tolike adute u rukavu drži, i zar je moguće da u šaci drži sve te, do jučer prve ljude u HDZ-u ?! Osim njegovog „tajnog sefa“, jednostavno stava sam da bi zaista sadašnje mjesto šefa HDZ-a trebao zamjeniti sa nekim od popova koji bogobojazno drže predavanja sa svojih crkvenih govornica. Sve sam bliže uvjerenju da će i tog, za sada neprikosnovenog Karamarka pojesti revolucija koju je sam stvorio. Tri stvari su potrebne za dobroga govornika, izvedba, izvedba i izvedba. Dodao bi tome logičnost i znanje. Dobrom govornom izvedbom govornik privlači pozornost publike, elokvencijom odaje dojam stručnosti, pouzdanosti. No dobar govornik mora znati o čemu govori, mora se pripremiti i mora uvjerljivo argumentirati. Istina je da ima Lika i onih političara koji su rođeni kao govornici, prvi mi pada na um Milinović, čovjek koji je svoju vještinu komuniciranja sa narodom izgradio skoro pa do savršenosti. Zna dirnuti u dušu naroda, pokrenuti masu, ubosti tamo gdje najviše boli. Tu je još uvijek aktualni župan Jurković čiji su istini za volju govori već unaprijed prepoznatljivi ali uvijek toliko emotivni da uvijek dopiru da najintimnijih mjesta svakoga čovjeka. Ne zaostaju za njima Kolić ni Barković, koji su svoje nastupe i govore gradili polako ali priznajmo, kvalitetno.
Od drugih političara u našoj županiji (iako se u zadnje vrijeme on tako ne želi osjećati ili zvati) zasigurno da primat u govorništvu, kvalitetno i stručno složenom, drži Branislav Šutić, koji očito je u ovo čudno političko vrijeme još uvijek ne želi otkriti što mu je na umu. Sigurno je ipak, da zna kada i s kim popiti kavu. Ne mogu si dozvoliti da ne spomenem Nikolu Marasa, čovijeka koji je malim koracima uspio doći do nekog cilja. Uspio je običnim riječima doprijeti do običnog čovijeka, uvjeriti ga da nije sve zlato što sija, i da nakon 20 godina treba zamjeniti auto s kojim se dugo vozilo i koji nas je dobro služio. Sigurno je da se Maras, koliko god mu to neki osporavali, profilira u jednog političara kojemu vrijeme dolazi, koji ima snagu u govoru, potkrepljenu činjenicama, i bila bi šteta da ostane u ovoj lokalnoj sredini, jer će se izgubiti u jednoličnosti političke nemoći. Maras i Banić jedini su pravi predstavnici svoje stranke i narod to itekako osjeća, i zaista će biti glupo, jako glupo, kad za nositelja liste na predstojećim izborima iskoči ime njihovog predsjednika Tomislava Zrinskog.
Onaj koji uči, i koji se detaljno priprema prije svakog istupa u javnosti zasigurno da je Ante Franić(HSLS). Iako je njegova stranka u zadnje vrijeme prošla kroz čudne turbulencije i prevrtanja, uspio je u našoj županiji zadržati njenu prepoznatljivost, zahvaljujući ponajprije poštivanju izvornih načela koje ta stranka njeguje. Koliko će političko neiskustvo Franiću ići u prilog, jer neke njegove najave za sada su u najmanju ruku čudne, no s druge strane pak, ako nastavi sa dobro zacrtanim a čini se i dobro proučenim programima koje je najavio, može se očekivati, ajmo reći, svojevrsno političko iznenađenje.
Neki drugi političari u našoj županiji, ako ih uopće ima, podsjećaju me na Uskrs koji jednom godišnje dolazi, bit će kako to već ide, dio vagona u kompoziciji vlakova, i održavat će balans, činiti prevagu u kupovini političke moći.
Ništa našim preskupo plaćenim i nesposobnim političarima, primitivnim saborskim zastupnicima, zadihanim i oznojenim ministrima i ostalom političkom ološu ne znači činjenica da se u čudesno zamišljenoj zemlji Hrvatskoj treba, napokon, nešto promjeniti. Tim političkim dripcima i naduvenim primitivcima ništa ne znači da je ovaj narod na rubu, da je gladan kruha i istine. Stoga, sad, kad se zakuhta politička mašinerija, kad nas počnu bombardirati ispraznim obećanjima, bilo bi poželjno da se sjetimo da se svaki od tih političara bori za svoju guzicu, ako hoćete, mogu napisati stražnjicu.
Dražen Prša
