Ez 33
7I tebe sam, sine čovječji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad čuješ riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 8Reknem li bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. 9Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.
Ps 95
1Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.
Rim 13
8Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. 9Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 10Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.
Mt 18
15″Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. 16Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. 17Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.” 18″Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” 19″Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. 20Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.”
—————————————————————————————————————————————-
Tumačenje:
Čovjek je uvijek u opasnosti misliti samo na sebe i na svoje spasenje. Gledati svijet i ljude kroz sebe najveća je tragedija i osobna i društva tj. sklonost „riktati“ druge prema svome ja, osobito ako si na kakvom položaju gdje se odlučuje o kruhu odnosno zaposlenju. Poslanje je kršćanina da pomaže drugima da se spase: pružiti ruku svakome čovjeku, pomoći svakome tko je u nevolji, imati razumijevanja za svakoga tko se nalazi u nevolji.Iako bi ovako trebalo biti to nije uvijek slučaj. Spasenje je ponuđeno ljudima koji osjećaju potrebu podizanja. To je poslanje Crkve i trebalo bi biti poslanje svakog kršćanina.
Prvo čitanje govori nam o bratskoj opomeni. Nemamo pravo pustiti braću da propadnu, iako je danas i to moguće ponajprije trikovima vlastitog jezika osobito ako je negdje stao na žulj. Tragedija postaje još gora kada takav čovjek provede čitav svoj život, a ne vidi štetu koju je učinio drugome. Bog stoga prigovara svome proroku što nije opomenuo grešnika. I sam je Isus došao da nas odvrati od puta propasti, a Crkva to djelo treba nastavljati među ljudima.
Drugo čitanje govori o odnosu prema Božjim zapovijedima i ljubavi prema bližnjemu. Poslanica poziva da nikome ništa ne dugujemo, a pod dugom misli se na grijehe kao što stoji u Isusovoj prispodobi o dužniku. No, kad bi se ovdje riječ dug odnosila i na dug u novcu, danas bi postojali i oni koji sa mnom ne bi pričali ni kad bih od njih posudio i vratio im novac. Zašto? Vjerojatno ni oni ne znaju. Različite zapovijedi, zabrane i obredi koje izvršavamo, to su samo pojedinosti zakona. Ljubav prema Isusu bi trebala postati poticaj i nutarnji motiv svih zapovijedi. Ako samo ispunjavamo zapovijedi bez ljubavi u opasnosti smo da budemo kao farizeji, licemjerni i dvolični u prosuđivanju drugih.Ako pak samo kažemo da ljubimo Isusa a ne držimo njegove zapovijedi postajemo lašci i mislimo da je Bog naivan.
Evanđelje 23.nedjelje govori o postupanju sa čovjekom za kojega vidiš da griješi. Prvo mu treba reći nasamo da je pogriješio. Ako ne posluša treba mu to isto reći na temelju dvojice ili trojice svjedoka. Svaka tvrdnja treba počivati na iskazu dvojice ili trojice svjedoka, dakle, a ne na temelju „anonimnih prijava“ , „dojava“, „bajki“ ili „zakulisnih pritužbi“ da brat ne sazna. Ako tvoju dobru namjeru ne posluša onda reci njegovom poglavaru u Crkvi ili onome koji vodi zajednicu. Kad te ni tada ne posluša i nastavi po svome omalovažavati tvoj život i rad, postupaj s njim kao što su Židovi postupali sa poganima tj.onima koji nisu bili židovske vjere i carinicima. Kako su postupali s njima? Odmaknuli su se od njih daleko, izbjegavali su njihovu prisutnost i potpuno su ih ignorirali. No, danas kod onih koji se nazivaju kršćanima može doživjeti potpuno obrnuti postupak. Onaj koji te vidi da pogriješiš najprije to proširi po cijelom gradu, a ako radiš u nekoj crkvenoj službi onda „anonimno“ dojavi. Nakon toga slijedi da sam pojedinac sazna iz usta onih kome je dojavio, ako bude imao sreće da o tome uopće žele s njim porazgovarati.No, ja znam da je Crkva mjesto pomirenja i u njoj se imaju razriješiti i sve ljudske razdijeljenosti. Crkva nas ipak podsjeća da nikada ne smijemo drugoga smatrati posve različitim i stranim. Gledanje svijeta i bližnjega kroz prizmu vlastitoga ja postala je opća pojava, a rečenica „mi smo tebe upozoravali“ pravilo, ali ne u Isusovom postupanju brat-trojica svjedoka-Crkva, nego cijeli grad-Crkva-ja-ja-ja-ja i samo ja.
