U srijedu je u prostoru Narodne knjižnice Otočac pred brojnom publikom predstavljena knjiga Milana Kranjčevića „Čarolija kvakâ i kvakâ. Knjigu su predstavile dr. sc. Jasminka Brala Mudrovčić, prof. Manja Kostelac Gomerčić, dok je isječke čitala prof. Snježana Orešković, sve pod čvrstim vodstvom prof. Ruže Orešković.
„Čarolija kvakâ i kvakâ je šesta po redu autorovo literarno izdanje. Ova zbirka obuhvaća tri priče: „Čarolija prvoga reda“ , „Crkvene i neke druge kvake“ te „Slatki miris gorke kave“. Kranjčević ostaje dosljedan sebi i bavi se likovima iz Gacke, dakle domaćim čovjekom, njegovim sudbinama, vrlinama i manama. Naravno da pritom ne pravi otklon od lokalnoga gackoga čakavskoga dijalekta, no spretno ga isprepliće s štokavskim, a katkada i kajkavskim dijalektom zagrebačkoga područja.
– Pripovijesti su izrazito slojevite, a autor je prvim slojem osigurao da budu čitko i zabavno štivo. Nanos prvog sloja susrećemo odmah u naslovima sve tri priče – čarolija, kvaka i kava. Taj sloj je u stilu kalambura presložen i u naslov same zbirke, postavljajući u novi suodnos ključne riječi iz sva tri naslova. Prva priča uz pomoć zgodne dosjetke uokvirena je motivom ‘prvog reda’, odnosno podznačenjima te sintagme u smislu pozicioniranja pojedinca u društvu. Druga priča temelji se na anegdoti s kvakom, utemeljenoj na principu zabune s (ne)očekivanim obratom, a odlično odabrana tehnika reflektora, s dva žarišta koja se naizmjenično osvjetljuju: autor dočarava čas tijek misne liturgije, čas aktivnost glavne junakinje na misi koje nemaju veze s misom. Ta glavna junakinja ni nema imena nego je autor cijelo vrijeme jedino tako zove – naša junakinja (fina autoreferencijalna ironija), u okviru teksta treće priče oksimoronskog naziva ‘Slatka aroma gorke kave’ također dolazi do hijastičkog izokretanja značenja naslova jer se zapravo radi o gorkoći slatke kave, a to ludističko poigravanje s motivom kave i s njenim snažnim socijalnim značenjem poslužit će autoru kao podloga za vrlo ozbiljno razračunavanje među likovima. (…) Već je spomenuta neka paralela Kranjčevića sa Šenoom. Ono što je August Šenoa nastojao u svoje predrealističko vrijeme baštiniti Zagrebu, to Kranjčević radi Otočcu. To nije i jedina prispodoba koja se nameće u kompoziciji tih dvaju književnika, povezanih jednom niti u razvoju hrvatske književnosti. Realističko načelo, sveznajući pripovjedač, tradicionalne pripovjedne tehnike, oblikovanje tipskih karaktera, poetika proze kao iskaza stvarnosti i određena društvena angažiranost, sve su to odrednice jednog i drugog pisca. Međutim, čim smo tu prispodobu uspostavili, odmah je valja zaboraviti, jer naš autor nipošto nije anakrona pojava koju bismo određivali nekim zastarjelim aršinima, naprosto ga treba samo pojmiti kao dio logičnog slijeda razvoja nacionalne književnosti od Šenoe do danas – kazala je među ostalim prof. Manja Kostelac Gomerčić.
„Čaroliju kvakâ i kvakâ izdala je Katedra Čakavskoga sabora pokrajine Gacke i to je njeno devetnaesto izdanje u njenom petnaestogodišnjem djelovanju, čime se pozicionirala u Ličko-senjskoj županiji kao jedan od značajnijih izdavača.
( b )
