Boričevac i mnoga naselja istočne Like što su nestala u ratnom vihoru danas vrlo daleke 1941. godine do nedavno nije bilo uputno spominjati. Povratnici su od dobronamjernika svjetovani da se «okanu ćorava posla», da zaborave na korijene, svoja imanja, šume i livade. A i zemljišne su knjige netragom nestale, a kao vlasnici zemlje upisali su se neki nepoznati ljudi. Za upornost neki su Boričevljani «nagrađeni» Golim otokom, ili u blažoj varijanti premlaćivanjem od strane narodne milicije u obližnjem Donjem Lapcu. Selo što je do početka onoga rata brojilo više od 2 300 duša nestalo je noću s 1. na 2. kolovoza 1941. godine. Boričevac su te noći opkolile veće grupe naoružanih ljudi. Sebe će poslije nazivati antifašistima, a Boričevljani niti onda niti danas ne misle tako. Nedavno su se stvari ipak počele mijenjati. Udruga Ličana Boričevca danas broji 350 članova i sada je registrirana u Ličko-senjskoj županiji. Osim toga, u Zagrebu su pronađene stare zemljišne knjige po kojima nema dvojbe tko su vlasnici ili nasljednici Boričevca. Šačica potomaka ovih se ljetnih dana trudi obnoviti ruševine, očistiti korov i urediti ono što je zapušteno već 70 godina Toliko je ljeta sakupio i potpredsjednik Udruge Ličana Boričevca Nikola Pavičić. Iz sela je protjeran sa svojom obitelji kada je bio mala beba, a njegov je brat Marko tada imao sedam godina. Nikola nam živo pripovijeda o borbi Boričevljana za svoju očevinu. Ujedno je to i priča o borbi za dostojanstvo.
– Tijekom godina mnogi su se nastojali vratiti. Nova je vlast pokušala izbrisati naše postojanje. Neki su lokalni Srbi čak na temeljima tuđih kuća gradili svoje, prisvajali zemlju, šumu, livade… Čak i mi, što smo u ratu bili djeca, za lokalnu smo vlast i te nove susjede kasnije bili i ostali-ustaše! Kojeg li apsurda i neistine, kazuje Nikola Pavičić kojeg smo našli unutar ruševina crkve Rođenja blažene djevice Marije koja je kobne noći nestala sa selom, ali i s mnogim žiteljima. Unatrag nekoliko godina Vlada je preko Ministarstva kulture doznačavalo sredstva za obnovu naše crkve Rođenja blažene djevice Marije. Do sada je za projekte, ostalu papirologiju i radove utrošeno oko 1.4 milijuna kuna. Predsjednica udruge je Jadranku Matašin, uporna Bjelovarčanka koja sa svojim timom nastoji selu vratiti barem dio staroga sjaja i u prošlosti zametnutog i prekinutog života.
ZA OKVIR
U nastojanjima da Boričevac opet pripada Boričevljanima svima je uzor Mariju Bebić(Krpan) s Lošinja. Njezin je pokojni otac Mile Krpan bio poseban čovjek. Obiteljski je dom izgubio 1941. Vođen mišlju i spoznajom da nikome nije ništa skrivio, vratio se ovaj čestiti Ličanin na razvaline svoje kuće i u Pištalskoj dragi je sagradio novu. No, taj novi dom nije smio ostati čitav za vrijeme Hrvatskog proljeća. Jedne je noći planuo. Uporni je Mile opet obnovio kuću. Treća sreća, rekli bismo. Ali bezumlje i sreća ne idu pod ruku pa je kuća obitelji Krpan opet srušena 1991. godine. Kći mu Marija dolazi svako malo sa Lošinja i unatoč godinama što ih je nakupila nastoji urediti ostatke svojeg tri puta spaljenog ognjišta.
M. Smolčić
