GOSPIĆ – Budući se politika u ex-Jugoslavijii stalno petljala u sve i sva, tako je bilo i s modernom glazbom. Tek što su tadašnji SKOJ-evci na jedvite jade, barem deklarativno, prihavatili rock glazbu, pojavio se u Hrvatkoj punk. Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike, kako su u akronimu kazivali domaći glazbeni kritičar, malo je teže pronalazio publiku. U to vrijeme glavni su poslodavci glazbenicima bili predsjednici SKOJ-a u Omladinskim klubovima, a o njihovim zaostalim svjetonazorima i danas je mučno govoriti. Osim kada je u pitanju bila Lepa Brena. U Rijeci su rodočelnici punka bili Parafi i Termiti. Svoj su su prvi zajednički punk koncert priredili 1978. Ipak, uza svu silu dobrih bendova, inteligentnih i intrigantnih tekstova punk se u onoj državi teško nosio sa svim poznatim i nepoznatim kočničarima. A kako i bi kada su revni omladinci tih dana imali partijske zadaće i po zgradama sprejevima šarali grafite „Punk Is Dead“. Punk je mnogima smetao jer je bio pobuna protiv političke elite svojega vremena, protiv svih klišeja, izraubanih pjesmuljaka s benignim tekstovima… Dojadili su mladima prebogate rock zvijezde koje su tu glazbu odvele nekamo daleko. Opet je trebala jednostavnost, druženje u malim prostorijama, nekoliko piva i glazba s beskompromisnim tekstovima. Svojedobno je veliki glazbeni znalac, dirigent i skladatelj Lovro Matečić na učestale kritike anti-punka početkom ’80. izjavio: „Bolji je dobar punk, nego loša simfonija“!
Na ličkim prostorima ostala su upamćena imena gospićkih grupa „Baba Lujka“ i „Ivan Grozni“. U privatnim arhivima i danas postoje audio-snimci nekoliko njihovih autorskih skladbi. Kao i uvijek kada je punk u pitanju, nije tu bilo neke virtuozne svirke. Ali zato dobrih tekstova, srčanih riffova na gitari, energije i bunta- toga im nije nedostajalo. Ti su bendovi rijetko natupali, a tekstovi poput „općinari ko vam j..e žene?“ teško su mogli naići na simpatije komunističke elite. Nakon prvog punk-udara uslijedile su grupe poput „Iza prirode“, „Sexa“, „Literatura takt“… Neki su od njih također odtavili sjajan audio-trag. Bili su bolji instrumentalisti, smireniji i konkretniji u glazbenom izričaju, ali također s velikom dozom energije i inteligentinh tekstova. Onda je sve to uoči Domovinskog rata palo u zaborav.
Punk je u Gospiću bio na čekanju zamalo tri dekade. Bilo je pokušaja da se okupe članovi nekadašnjih bendova. Da barem jednom na godinu skupu prašinu sa svojih gitara i otpraše neki poznati riff Sex Pistolsa, U.K. Subsa, Ramonesa, Stoggsa… Da imaju o čemu razgovarati godinu dana, do sljedeće prigode. Danas su to vremešni, obiteljski ljudi, čiji se život s godinama lišio onog bunta kojega su kao potku nosili punk i nekadašnje tinejdžerske godine. Ipak, u Gospiću danas valja rabiti grafit „Punk Not Dead!!!“ Dok se Hrvatska bukvalno valja u blatu glazbenog šunda što besramno koketira s istočnjačkim turbo-melosom, troje mladih ljudi prigrlili su punk. Iva Jakešević (17) svira gitaru i pjeva, Mile Rukavina (18) prati je na basu, dok je okosnica ritam sekcije bubnjar Adrian Pavičić (18). Sviraju obrade uspješnica Hladnog piva, Nirvane, Termita, Ekatarine Velike…. U maniru pravih punkera ovi mladi ljudi malo govore. Vole svirati i slušati punk i tu nema druge, nepostojeće životne filozofije. Bend će 8. kolovoza biti predgrupe „Kawasaki 3P“, tijekom Gospićkog rock ljeta. Budući da „The Band Not Name“, možda bi pomogli prijedlozi čitatelja ovog portala. U svakom slučaju ovaj je trojac pravo osvježenje na pomalo uspavanoj ličkoj glazbenoj sceni i bila bi šteta da ne uspiju. Neka ovaj tekst i vaša pozornost budu prvi koraci u tom smislu.
M. S.
