Prije dvije godine, Arheološki odjel Muzeja Like Gospić pokrenuo je projekt Sustavnog arheološkog istraživanja srednjovjekovnih sakralnih lokaliteta na području sela Smiljan.
Ovo područje je već poznato na arheološkoj karti – s početka i na kraju 20.st. istraživane su dvije japodske nekropole podno istovremenog gradinskog naselja na Miljači, pojedinačni antički i srednjovjekovni nalazi, no najzanimljviji su ulomci ranoromaničkog pletera koji se danas čuvaju u Muzeju Like Gospić. Pronađeni su prilikom obnavljanja grobljanske kapele Bezgrešnog začeća BDM 1980. Dva ulomka su u sekundarnoj funkciji bili uzidani kao doprozornik južnog zida. Ulomci su rađeni u kamenu vapnencu, a troprute trake čine preplet kome je motiv, preko čvorova spojena kružnica, kroz koju prolaze i unutar kojih se presijecaju po dvije paralelne iskošene ravne trake. Pripadaju istoj cjelini – pregradi, gredi ili sl., a svojim stilskim obilježjem datiraju u konac 9. i 10. stoljeće.
Kao sekundarna građa donešeni su iz neposredne okolice s ruševnih ostataka neke srednjovjekovne doturske crkve, a prilikom izgradnje smiljanske župne crkve za novonaseljeni puk nakon izgona Osmanlija iz ovih krajeva. Stoga je ubikacija tog položaja jedan od ciljeva ovog projekta.
2004. godine uslijedila je prva faza aktivnosti u formi mikrorekognosciranja i sondiranja na odabranih šest položaja i to, u Čovinima Crikvine, Crkvina pod Bogdanićem, crkva pod Obljajcem, crkva u Selištu ili na Krčmaru, crkva na Kolakovici i položaj crkve sv. Nedjelje (Gospojine). U ljetnim mjesecima izvršeno je rekognosciranje u Čovinima, pod Bogdanićem, na Kolakovici, te Crkvini pod Vekavcem, a u studenom iste godine nakon pripreme terena izvedeno je geofizičko snimanje na položaju Crikvine u Čovinima, Crkvini pod Bogdanićem i Crkvini pod Vekavcem.
Rezultati tog snimanja su bili vrlo skromni – na snimkama nisu uočeni tragovi pravilnih struktura, no povratni radarski signal je upućivao na konzistentne tvorevine na položajima pod Bogdanićem i u Čovinima. Snimke Crkvine pod Vekavcem su u potpunosti bile negativne. Na prva dva položaja već su površinskim pregledom evidentirani nalazi kosti, žbuke i ulomaka keramičkih posuda.
Pokrenuta su sustavna arheološka iskopavanja na lokalitetu Crikvine u Čovinima. U dvije sezone istraživanja (2005. i 2006.) istražena je površina od svega 80 m2, no već sada se može evidentirati postojanje srednjovjekovnog do turskog lokaliteta i to s dva sakralna objekta.
Položaj Crikvine je u sred polja koje se agrarno iskorištava, s desne obale rijeke Otešice, nedaleko izvora Mandinac. Ovaj toponim posredno ukazuje na sakralni objekt posvećen Mariji Magdaleni, no još je zanimljivija toponomastika lokaliteta koji govori o više crkava, odnosno da je u tradiciji ostala očuvana činjenica da se na jednom mjestu nalaze (zasad) dvije crkve, te da je tradicijsko znanje ostalo duboko ukorijenjeno u narodnoj legendi. Nakon ovih sezona iskapanja za to imamo i konačnu potvrdu.
Nakon vrlo plitkog površinskog sloja, koji je uz humus, bio prepun ljudskih i životinjskih kostiju, ulomaka keramičkih posuda i rastresene žbuke, otkriveni su ostaci starije jednobrodne crkve manjih dimenzija, i to u središnjem dijelu lađe, svetište i južni zid. Svetište je izvedeno u vrlo plitkom polukružnom luku na istoku, a spoj s južnim zidom je u cijelosti devastiran, kako kasnijim građevinskim zahvatima, tako i izvršenim ukopima. Naime, unutar i okolo ove starije crkve nalazi se groblje, te je u prvoj sezoni istraženo 8 ukopa, a u drugoj 18. Pokojnici su polagani u zemlju u ispruženom položaju, bez tragova grobne arhitekture ili drvenih sanduka. Iznimka su dva groba, gdje je pokojnik položen na drvenu dasku. Položaj ruku je različit, ali je orijentacija u prvoj fazi ukopavanja pravilna i jedinstvena – identična orijentaciji crkve, istok – zapad. Uglavnom je riječ o odraslim individuama oba spola, dok su grobovi djece brojčano prisutniji u drugoj sezoni iskopavanja.
Pokretni arheološki materijal je vrlo skroman. Pripada u najvećoj mjeri grupi grobnih priloga, odnosno osobnom nakitu pojedinca, poput prstenja – vitica s jednom ili dvije kanelure od brončanog lima, željezne pojasne pređice s trnom ili tri brončane aplike rađene tehnikom lijevanja na proboj kao ukras oglavlja ili kape iz ženskog groba.
Interesantan je nalaz željeznog dugog noža s drvenom drškom i tri zakovice, te alkama kojima je pričvršćivan uz pojas, koji svojim dimenzijama upućuje na bojne noževe. Uz unutarnje lice svetišta pronađena je veća količina razlomljene u crveno bojane žbuke, od kojih nekoliko ulomaka ima klasični gotički oslik izveden u kombinaciji crvene, sive i bijele boje.
Uz južni zid ove crkve, paralelno se pruža još jedan zid, kojeg se u nastavku prema zapadu može pratiti samo u negativu (kamen je u potpunosti odstranjen vjerojatno zbog sekundarne uporabe u recentno doba) , te se time otvorilo dodatno pitanje o postojanju građevinske faze, odnosno drugom objektu. U drugoj sezoni iskopavanja proširena je iskopna površina prema istoku, te je definirana druga, mlađa i veća crkva, orijentacije također istok – zapad s romaničkim polukružnim svetištem na istoku. Ovaj objekt je građen kad je starija crkva iz nekog razloga bila potpuno uništena, te je u najvećem dijelu nova crkva obujmila prethodnu, s tim da je moguće da je sjeverni perimetralni zid obiju crkava zajednički.
Gradnja ove crkve dijelom je devastirala grobne ukope koje možemo dovesti u vezu sa starijom crkvom, što je dobro dokumentirano u dijelu svetišta mlađe crkve. Jedan sloj grobova prati ovaj drugi objekt i čini se da je s njom u vezi i orijentacija sjever-jug. Razlog promijeni orijentacije je zasad nejasan, i taj sloj grobova je u najvećoj mjeri i devastiran slijedećom fazom ukopa koja se vraća prvotnoj orijentaciji.
U jednom trenutku je izvršen građevinski zahvat preslojavanja nad ostacima obaju svetišta, možda u funkciji podloge za opločenje, a moguće i za izgradnju novog objekta (?), obzirom na pronađene zidove koji se naslanjaju na vanjski plašt druge crkve. O tome se ipak može tek više reći u nastavku iskopavanja.
Neosporna je činjenica da pokretni arheološki materijal pronađen u ovim sezonama iskopavanja ukazuje na datacijski visoko razdoblje konca 13., te 14. i 15. stoljeće, vodeći se preliminarnim analizama, no arhitektonski ostaci, pa donekle i nespretnost neimenovanih graditelja upućuje i na ranija razdoblja. Nažalost, istraženi ostaci arhitekture se odnose na razinu temelja, pa ulomci kamene plastike do sada nisu evidentirani.
Da li je kameni namještaj ove crkve bio ukrašen ranoromaničkim pleterom i da li naša dva ulomka pletera potječu s položaja Crikvine u Čovinima? Na ova pitanja ne možemo još dati egzaktan odgovor jer je ispred nas još dugi niz sezona arheološkog iskopavanja koje hrvatsko srednjovjekovlje u Lici zaslužuje. Tim više, što je ovo prvo sustavno arheološko istraživanje na području Ličkog polja, odnosno srednjovjekovne župe Like.
Osim značaja istraživanja u znanstvenom smislu, važnost projekta je i zaštita kulturne baštine, koju po izvedenom postupku konzervacije i prezentacije široj javnosti, osobito u turističke svrhe, implementiramo u svakodnevni život društva.
Time kulturno dobro i dalje egzistira.
Mr.sc.Tanja Kolak
