Izravni prijenos euharistijskog slavlja iz Otočca, župe Presvetog Trojstva bio je jučer 27.veljače 2011.
Prijenosu je predhodio portret crkve i mjesta u trajanju od 10 minuta na HTV-u 2.program u 10,50 sati.
Na osmu nedjelju kroz godinu euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar biskupije i otočki župnik, u suslavlju s don.Jurom Ladišić svećenikom u miru i pastoralnim suradnikom sa slijepe i slabovidne te akolitom Josipom Šimatović. Poslužitelj oltara bio je bogoslov Domagoj Perišić.
U svojoj homoliji mons.Šporčić je kazao:
„ Nitko ne može služiti dvojici gospodara…Ne može služiti Bogu i bogastvu“.
Tom kratkom izrekom iz današnjeg Evanđelja stavljeni smo pred točni i radikalni izbor: ili Bog ili novac. Koji i kakav novac? Sigurno ne onaj novac koji je pravedna plaća za rad i koji služi da čovjek zadovolji ono što mu je potrebno za doličan ljudski život. Taj novac je isto što i kruh svagdanji za koji nam je sam Krist naredio da ga molimo od nebeskog Oca. Dakle, ne radi se o novcu koji je potreban za život, nego o novcu koji život podjarmljuje i zarobljuje; koji prestaje biti sredstvo, a postaje cilj, prestaje biti sluga a postaje gospodar. Radi se o novcu koji se gomila grabljenjem tuđega novca; o novcu za koji prorok Amos kaže da služi da kupimo nevoljnika i siromaha za novac koliki je potrebit za par sandala“ (Am 8,6)
Površno zaključujući mogao bi netko reći to je novac bogataša. Više puta i jest, ali ne mora nužno biti baš taj ili barem samo taj. To je ono „lažno bogastvo“ , novac neprijatelj Božji, dakle novac onoga koji ga ima dovoljno, ali ga ne upotrebljava za sebe i za svoju obitelj, za potrebe kuće, nego ga stavlja na stranu, da iz njega izvlači korist, da s njim pokuša neke riskante pothvate, ili, još, gore, da ga potrati u nekim svojim zabavama i iživljavanjima a redovito je uzrok neslogama, svađama, nekorektnosti prema svojim najbližima, zanemarivanje svoje obitelji.
– Mi moramo paziti da prstom ne upiremo samo na druge. Ni mi nismo samo žrtve toga krivog Boga, nego smo možda i prečesto njegovi poklonici i štovatelji, netko više netko manje. Današnje evanđelje je i nas sili da pažljivo zagledamo i u naše srce. Krist kaže: „Usta govore onim čega je srce prepuno“ (Mt 12,34) A mi često govorimo o novcu. Čini se čak da se u nekim sredinama i krugovima i ne govori ni o čemu drugome osim o novcu i o tome kako novac steći, kako ga uštedjeti, što s njime učiniti, koliko novca zarađuje naš susjed, ovaj ili onaj. Svi smo nažalost upleteni i uvučeni u to novo idilopoklonstvo, netko stv arno jer ima i posjeduje velika imanja, drugi svojom popustljivošću i pristajenjem uz takav način života gledajući u njemu svoj ideal i cilj iako je realno daleko od njega.
Pitajmo se što kao kršćani i vjernici moramo čini. Zadatak Crkve, dotično nas kršćana, jest da iz svijeta izgonimo idole novca i drugog što je tome slično, a što nas toliko zarobljava. Isus je kao svoj novi zakon proglasio u onih osam blaženstava, među ostalim i ono načelo:“Blago siromasima duhom“ Slao je apostole u svijet, i dao im vlast da izgone zloduhe“(Mt 10,1) Biti obuzet novcem kao najvažnijim i jedinim je nešto što zarobljava., kako one koji ga imaju kao i kod onih koji ga nemaju, ako im je to jedini cilj života. Čovjek je po onom ne što ima nego što jest. Važnije je biti nego imati.
Euharistijsko slavlje animirao je mješoviti crkveni pjevački zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama, te mali – dječji pjevački zbor predvođen gospođom Gabrijelom Degoricija.
/ bib /
