U crkvi BDM na Poljicima danas 2. veljače, u 11.00 sati proslavljen je blagdan Prikazanje Gospodinova i Dan posvećenog života. Svetu misu je predvodio i propovijedao mons.mr.Tomislav Šporčić generalni vikar Gospićko-senjske biskupije i otočki župnik.
Na početku svete mise bio je blagoslov svijeća i procesija.
U svojoj propovjedi mons.Šporčić je kazao:
Blagdan Prikazanja Gospodinova 2. veljače, slavi se 40. dan nakon Božića te zajedno s blagdanom Navještenja Gospodinova svojim sadržajem pripada skupini božićnih blagdana izvan božićnog vremena. Evanđelje govori o Mariji i Josipu koji su došli u Hram „da prinesu žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića“. Riječ je o propisu iz knjige Levitskog zakonika koji određuje: „Ako (majka) ne može naći dovoljno sredstava za grlo sitnog stada, neka onda uzme dvije grlice ili dva golubića – jedno za žrtvu paljenicu, a drugo za žrtvu okajnicu.“ Ono, dakle, što su Marija i Josip prinijeli, bio je prinos siromaha. Marija, Majka Sina Božjega, nije imala sredstava za skuplji prinos. No, ne diraju nas samo Marijino i Josipovo siromaštvo, nego i njihova poslušnost s kojom su spremno prihvatili ulogu koju im je Bog namijenio. U toj poslušnosti oni donose i Isusa u Hram i spremno ga daruju Bogu.
Blagdan prikazanja Gospodinova u Hramu, blagdan je i svih onih koji se po Kristu i s Kristom prikazuju Ocu nebeskom. U hramu starac Šimun proriče Mariji ono što se kasnije stvarno dogodilo: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu…“(Lk 1, 34-35).
U evanđeoskom izvješću čuli smo, da Bog pri dolasku u hram izabire dvoje običnih vjernika koji su dočekali Isusa u Hramu, dva pobožna laika, oboje poodmakle dobi. Izabire starca Šimuna, čovjeka pobožna i pravedna, čovjeka nade, vjernika sigurna u budućnost koju mu je objavio Duh Sveti; izabire čovjeka koji odgovara na poticaje milosti i pjesmom zahvaljuje Bogu ne očekujući drugo doli Nebo. Izabire tako i proročicu Anu, udovicu koja je u hramu neprestano boravila. Njezin dug i sveti udovički život molitve i pokore nagrađen je ovim svetim susretom.
Papa Ivan Pavao II. odredio je da se 2. veljače obilježava Dan Bogu posvećenog života.
Osobe nezaobilazne u životu svakog kršćanina su svakako osobe posvećene Bogu – svećenici, redovnici, redovnice. Možda nam je postalo navika da imamo svećenika i časne sestre u svojoj sredini, normalno je da ih trebamo. Međutim, njihova životna dob je sve viša i mnoge manje župe i samostani se, nažalost, zatvaraju. Dan posvećenog života prigoda je da se upitamo koliko ulažemo u duhovna zvanja? Ta tema vezana je usko sa životom obitelji. Ako roditelji ne žive evanđeoske vrijednosti, mladić i djevojka moći će teško odabrati duhovni poziv, jer upravo u obitelji mladi stječu prva iskustva evanđeoskih vrijednosti, ljubavi koja se daruje Bogu i drugima.
Marija u činu prikazanja u Hramu daruje Sina, vraća ga Bogu. Poput nje, i posvećene osobe, u trenucima zavjeta i posvećenja na žrtveniku Božjem prikazuju iz ljubavi ono što im je najdraže: svoju slobodu, svoje srce, svoje tijelo, sve svoje planove i nade. Sve to Bogu prikazuju, da on s njima potpuno raspolaže i čini što ga je volja. Ponekad je to, možda, bolna, ali ipak radosna žrtva.
Za današnju prigodu Katehetski ured Gospićko-senjske biskupije objavio je propovijed s molitvom vjernika, a koju je pripremila s.Robertina Medven.
U Gospićko-senjskoj biskupiji danas djeluju dvije ženske redovničke zajednice. U Ogulinskoj bolnici zaposlene su 2 sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog čija je karizma pomaganje bolesnicima. Sestre milosrdnice djelovale su i u bolnici u Otočcu od njezinog otvorenja 23. svibnja 1935. do 1943. Ovo razdoblje značajno je po s. Žarki Ivasić, rođenoj u Krašiću, koja je tamo došla 1939. U noći s 13. na 14. rujna 1943. nad ranjenicima u bolnici u Otočcu dogodio se okrutni zločin kojeg su počinili vojnici, a nepravedno su optužene časne sestre. Komunističke vlasti su s. Žarku osudile na smrt u Gospiću 16. svibnja 1946. godine bez dokaza i svjedoka te je mučki pogubili strijeljanjem uz zid kapele svete Marije Magdalene na groblju u Gospiću gdje je i pokopana. Hrvatska biskupska konferencija je u travnju prošle godine podržala pokretanje biskupijskog postupka za proglašenje blaženom sestre Žarke Ivasić, mučenice, kojoj se rado preporučajmo u našim potrebama, a molimo i po nakani da naša biskupija u njoj dobije moćnu nebesku zaštitnicu.
Sestre iz Družbe Presv. Srca Isusova djeluju: u župi Gospić 2 sestre i u Biskupijskom domu 3 sestre. U Gospiću su sestre od 20. lipnja 1966. sve do 1991. Kad su četničke granate počele razarati grad, sestre odlaze 1. rujna te godine i vraćaju se već sljedeće, dakle 1992.
U župi Uzvišenja Sv. križa u Ogulinu sada djeluju 2 sestre, a bilo ih je i više i to neprekinuto od 1955.
U Otočcu sestre stanuju u samostanu, a djeluju u župi ukupno 4 sestre. U Otočcu su sestre bile kratko vrijeme 1967. godine., a kasnije od 22. listopada 1989. do 1991. Tada zbog rata odlaze u Rijeku, ali se vraćaju već sljedeće 1992. Sestre su iz župnog doma 25. rujna 1996. preselile u svoj novosagrađeni samostan.
U župi Slunj djeluju 2 sestre. U Slunju su sestre od 1970. godine.
U župi Lipa djeluje 1 sestra. Dakle, u Gospićko-senjskoj biskupiji djeluje ukupno 14 sestara Družbe Presv. Srca Isusova s kućom maticom u Rijeci.
Na području Gospićko-senjske biskupije djeluje 13 redovnika koji su članovi iz pet različitih redova: 7 franjevaca opservanata (Gračac, Udbina, Plaški, Tounj ), 2 franjevca kapucina i 1 brat laik (Karlobag) i 3 franjevca trećoreca (Ogulin). Franjevačka mladež – FRAMA – organizirana je u Gračacu, a ponegdje je i Franjevački treći svjetovni red.
Od 2005. g. vodi se biskupijski proces za proglašenje blaženim i za brata laika fra Antu Tomičića, rođenog u selu Razbojine u župi Ričice, udaljenoj desetak kilometara od Gračaca na cesti prema Gospiću, iz Reda male braće franjevaca kapucina, koji je zadnje 34 godine života vršio u samostanu i crkvi Gospe Lurdske u Rijeci dvije vrlo zahtjevne i osjetljive službe: sakristansku i vratarsku. Njegov požrtvovan život imao je oslonac u ljubavi prema Bogu i prema Majci Božjoj kojoj se sav dao u službu.Umro je na glasu svetosti 25. studenog 1981. godine. Molimo rado da se po njegovom zagovoru dogode čudesna uslišanja, a molimo i za nova redovnička zvanja. vjernika.
Naša Crkva, naša biskupija, naše Družbe i provincije, naše zajednice i župe oskudijevaju kandidatima za svećeništvo i redovništvo. Glavni uzrok tome su obitelji bez više djece, a onda svjedočanstvo života onih odazvanih. Ako su svećenik, redovnik, redovnica uistinu “Božje osobe” koje posve pripadaju Bogu, ako njeguju duboku povezanost s Isusom u molitvi i žrtvi te djeci i mladima pokazuju svojim životom radost služenja, ljepotu duhovnog zvanja, tada će mladi reći: “Ovo je i moja budućnost, tako želim živjeti.“
Važno je i govoriti o duhovnim zvanjima, a isto tako poticati konkretne oblike rada na buđenju zvanja kao što su jednodnevni vikend susreti, pastoral mladih, molitveni susreti, skupine mladih vezanih uz razne liturgijske skupine i djelatnosti: ministriranje, pjevanje, čitanje, uređenje crkve, karitas, misije, posjet i pomoć starijim osobama. U godini duhovnih zvanja u našoj biskupiji tiskana je posebna molitva za duhovna zvanja. Preporučamo da se i dalje moli na kraju svake svete mise ili u okviru Molitve vjernika. One koji žele više znati o redovničkom životu i pojedinim redovima upućujemo da svaka redovnička zajednica ima svoje glasilo koje se može naručiti i čitati.
Starac Šimun Isusa naziva svjetlom na prosvjetljenje naroda. Po tome je ovaj blagdan dobio i ime Svijećnica. Danas kršćani u crkvi blagoslivljaju svijeće, čuvaju ih za radosne i žalosne trenutke u životu. No, važnije je pokraj materijalne svijeće upaliti svijeću u srcu, povjerovati Isusu iz Nazareta te tako postati svjetlo neuništivo koje će u drugima paliti i raspirivati život vjere, ufanja i ljubavi, rečeno redovničkim rječnikom, život u čistoći, siromaštvu i poslušnosti iz ljubavi prema Bogu.
/ bib /
