Svečano bogoslužje i misu zahvalnicu večeras 31.prosinca u 18,00 sati u prepunoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Otočcu predvodio je i propovijedao mons.dr. Milan Šimunović – umirovljeni profesor na Teologiji u Rijeci ( rođeni Kompoljčanin ) uz suslavitelje mons.mr.Tomislava Šporčića, generalnog vikara Gospićko-senjske biskupije i župnika u Otočcu i Dabru, te vlč.Juru Ladišić, svećenika u miru i pastoralnog suradnika za slijepe i slabovidne, a poslužitelj oltara bio je akolit Josip Šimatović.
U svojoj propovjedi dr.Šimunović je kazao: Na svršetku jedne građanske godine red je da se zahvalimo Bogu za sva primljena dobročinstva. Vi dragi vjernici večeras ovdje okupljeni spadate u redovite vjernike. Treba reći Bogu hvala, jer bez Boga ne bi bili ništa. Ljubav Božja se razlila u naša srca. Određeni smo za radovanje. Bog postaje naš supatnik i suparnik. Isus je došao da nas povede prema životu, zato za život trebamo zahvaliti Bogu. Isus je rekao:Tko mene ne blaguje ne živi, nema života, život zamire. U našim selima život zamire. Stare kuće, stari ljudi, djeca ih napustili. Toga smo svi svjesni. Svi kukaju da nam je prije bilo bolje, govore „Zašto sam se borio, kako ću naprijed…“ Crkva bi trebala načiniti iskorak da ljude počinjemo opismenjivati, da se ne živi od interneta, fejzbuka, previše smo skočili, previše smo očekivali od demokracije, moramo od naših malih života više moliti, vratiti Boga na blagdane, na obiteljski stol. Nema više križa prije jela, nema više toga, kažu mladi više to nije IN. Vi bake i djedovi trebate povesti molitvu, to je dar. Nasmijmo se životu, nemojmo kukati. Ljudi samo kukaju, nezadovoljstvo, kažu – nešto je u zraku, razne sapunice na televiziji, vijesti. U našim selima su zapostavljene svete mise, ljudi ako pređu šezdeset godina prestaju ići u Crkvu, tada prestaje i život. Križ nam mora biti simbol pobjede nad zlom. Nemojte se ustručavati znati pokleknuti pred Bogom. Evo nam sutra Nove godine. Započnimo je s blagoslovom, kukanju neka bude kraj. Zalažimo se da se više pjeva i moli u crkvama. Zahvalimo se Bogu, nekih ovdje danas nema, nisu među nama, mi smo još živi, još jedna godina je iza nas. Učinimo nešto ljepše, prenosimo malo života, mali gradovi su rasadnici života, nosite tu ljepotu i neka se širi na našu zajednicu. Hvala Ti Bože što si nas držao sve ove godine, nas svećenike i župljane. Obećavamo Ti Bože da ćemo biti bolji i zahvalniji – zaključio je mons.Šimunović.
Na kraju svečanog bogoslužja otpjevana je pjesma „Tebe Boga hvalimo „ a euharistijsko slavlje uveličao je crkveni zbor predvođen prof.Brankom Bernardi za orguljama i s.Krešimirom Vuleta.
/ bib /
