Poslanica mons. Josipa Mrzljaka, predsjednika Hrvatskog Caritasa i biskupa varaždinskog,
za Nedjelju Caritasa 12. 12. 2010.
Draga braćo i sestre!
Treća je nedjelja Došašća – radosna u liturgiji Crkve, a u našoj domovini i nedjelja Caritasa. Na pola smo puta do slavlja rođenja djeteta Spasitelja, a danas na poseban način mislimo i na potrebite u našim obiteljima, u našoj župnoj zajednici, u Domovini, u svijetu. Sredstva prikupljena danas usmjerit ćemo u sve vrste potreba socijalno ugroženih pojedinaca i obitelji, kojima na osobit način pomažu župni, biskupijski i nacionalni Caritas.
Iščekujući rođenje Isusovo, a u pastoralnoj godini koju smo mi biskupi posvetili temi obitelji, pripravljajući svoje srce za njegov dolazak, cijelim svojim bićem, osjećamo uzbuđenje, nemir, tjeskobu i zabrinutost. Svatko na svoj način osjeća krizu. Kriza u gospodarstvu, kriza vrednota, u međuljudskim odnosima, u obitelji. Konzumerizam, koji se na poseban način osjeća u Adventu, i individualizam, sve se više uvlače i sve pore društvenog života, a na osobit način putem raznih medija u obiteljski život. Tako mediji, koji nam pružaju gotovo neograničene mogućnosti informiranja, obrazovanja, pa čak i društvenog rasta, često nameću sadržaje moralno dvojbenih obrazaca ponašanja i življenja. Pred nama su izazovi prihvaćanja roditeljstva, odgoja za kršćanske vrijednosti, društveno odgovorna djelovanja u svijetu te života u molitvi – sve to u krugu naše vlastite obitelji i Crkve. Nadahnuti riječima iz današnjeg čitanja „Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se!..’ ” (Iz 35, 4), sjetimo se toga, mislimo na to svakoga dana; Isus dolazi osposobiti čovjeka za vjernu i strpljivu ljubav, za praštanje i pomirenje, da ojača naša srca i duše. Isus dolazi ozdraviti čovjeka u srži njegova srca: da ljubi i da bude ljubljen.
U takvom, možda pomalo i turobnom, razmišljanju posebno nas je obradovala vijest o dolasku Svetog Oca u našu Domovinu iduće godine na proslavu dana obitelji. Dolazi sve nas ohrabriti i na poseban način blagosloviti obitelji.
Obitelj treba biti prva škola ljubavi, vjere i života; učenje prihvaćanja, praštanja i poštivanja drugih. Kako će dijete odrasti u osobu koja zna voljeti i živjeti u obitelji ako to ne doživi u vlastitoj obitelji? Djeca usvajaju u svoj život najviše ono što doživljavaju, a tek onda ono što čuju, što im se govori. A što doživljavaju uz nas odrasle danas, uz svoje obitelji danas? Ovo pitanje zahtijeva odgovor svakoga od nas. Premalo je vremena za smirenost, opuštenost, toplinu, ljubav obiteljskog doma. Roditelji su često u velikom sukobu i rascjepu između potreba svog posla, potreba svog djeteta, te osobnih potreba. Poslodavci traže sve dulji rad, koji je teško odbiti ako želimo imati osigurana sredstva za život. Na kraju dana ili negdje usput, premoreni očevi i majke, ‘odrađuju’ i obveze koje imaju prema svojoj djeci, nerijetko ih viđajući tek prije spavanja. Nema više vremena, a čini se niti strpljenja, za odgoj kakav bismo željeli. Evo prostora za karitativno djelovanje poslodavaca i svih koji sudjeluju u odgoju mladih, od kojih očekujemo bolju i sretniju budućnost.
Kako se ne zamisliti i ne zapitati o onome što činimo pred uzorom Svete Obitelji, primjera roditeljske žrtve? Sveta Obitelj podnijela je sve kušnje života jer je bila čvrsta, povezana, te nikada nije gubila nadu, ljubav, povjerenje u Božji plan za njih. Možemo biti umorni od životnih bujica, ali nemamo pravo predati se! Kao katolici, po krštenju smo uronjeni u život Crkve, a naše je pravo i obveza djelovanje u svijetu. Imamo dužnost da se zalažemo za vrijednosti obitelji, i to kršćanske obitelji, koju čine muškarac i žena, bračni drugovi, i njihova djeca. Naša je obveza da dignemo glas protiv zlostavljanja i zanemarivanja prava slabijih – poglavito djece, žena i starijih osoba. Prirodno pravo roditelja je da sami odgajaju svoju djecu, a ne da to čine neki mediji, često iskrivljujući sliku o čovjeku, njegovu dostojanstvu i pozivu. Naša je dužnost da budemo aktivni članovi građanskog društva i da promičemo vrednote kojima nas uči vjera, naše je pravo da zahtijevamo uvođenje vrijednosnih elemenata u sustav obrazovanja naše djece.
Neka nam izazov svjedočenja vjere djelima prema onima koji su u potrebi bude potaknut riječima iz poslanice Efežanima 5,1-2: „Budite dakle nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas“!
Neka Marija, kraljica obitelji, zagovara sve naše obitelji da u njima vlada roditeljska ljubav prema životu, da u njima raste vjera u Božju pomoć i blagoslov pri odgoju novih naraštaja.
+ Josip Mrzljak
biskup varaždinski
predsjednik Hrvatskog Caritasa
