( Iz 2, 1-5;Ps 122, 1-9; Rim 13, 11-14 i Mt 24, 37-44)
Prorocima se nisu nazivali samo ljudi koji su pretkazivali budućnost, nego ljudi koji naviještaju istinu. Nisu prezali ni pred tim da govore neugodne istine koje su se protivile službenoj kraljevoj politici i židovskoj službenoj religiji, a to je proroka moglo dovesti u životnu opasnost. Biblija Staroga zavjeta poznaje i proroštvo kao zanat. U proročkim tekstovima često ih nazivaju „lažnim prorocima“, jer nisu govorili ono što Bog govori, nego ono što su kraljevi i prvaci narodni htjeli čuti. Zlatno doba proročkog pokreta bilo je u 8. i 7. stoljeću prije Krista. Kod proroka se ne radi toliko o proricanju budućnosti koliko o tumačenju sadašnjosti.
Među velike proroke spada i prorok Izaija. To ne znači da je on bio velik rastom, nego je velik po nekim svojim porukama koje je zapisao. Tako je on poznat po svom izričaju kako će djevica roditi sina kojemu će roditelji nadjenuti ime Emanuel – što na hebrejskom znači s nama Bog. Zatim poznat je po tome što je u svojoj pjesmi o sluzi Jahvinom do u detalje prorekao kako će budući Mesija trpjeti, biti mučen i umrijeti. Stoga čitateljima savjetujem da pročitaju iz knjige proroka Izaije od 42.-55 poglavlja.
U prvom čitanju 1.adventske nedjelje spominje Izaija „goru Gospodnju“, koja će biti postavljenja i uzvišena vrh svih gora. On ponajprije aludira na događaj Mesijinog rođenja koji će se roditi iz roda Davidova. Stoga će se Izraelski rod uzvisiti vrh svih naroda. Gora ili brdo na koje se misli je Sion u Jeruzalemu. Sion je bio bogoslužno i liturgijsko središte Izraelskog kraljevstva. I u nekim bitnim događajima Staroga i Novoga zavjeta spominje se motiv gore. Mojsije je na brdu Horebu ili Sinaju primio 10. Božjih zapovijedi. Abraham je htio žrtvovati sina na brdu Morija. Isus svoja poznata blaženstva izriče također na gori, a kod evanđelista Mateja (Mt 5,3-12) taj dio evanđelja nosi naslov Govor na gori. Blaženstva imaju snagu novog Božjeg dekaloga , a počinju sa riječi „blago“. Zašto, dakle, Izaija govori o uzvišenju brda Siona? On proriče dolazak Mesijanskog vremena gdje će vladati mesijanski mir na cijeloj zemlji do te mjere da će ljudi „ mačeve prekovati u plugove , a koplja u srpove“. Mogli bi reći jednostavnim riječima da će prestati svi ratovi. U kasnijim čitanjima kroz tjedan moći ćete uočiti kako će čak nestati neprijateljstvo među životinjama koji su smatrani prirodnim neprijateljima. U pitanju je neprijateljstvo kao posljedica Adamovog grijeha, jer je među životinjama vladao sklad u Edenskom vrtu dok čovjek nije sagriješio. U Iz 6-9. možemo pročitati ponovno uspostavljanje onoga sklada koji je vladao na početku stvaranja svijeta onako kako je Bog zamislio:“
Tada će vuk boraviti s janjetom,
Ris će ležati s jaretom,
Tele, lav i ovca bit će zajedno.
Krava i medvjedica zajedno će pasti,
Njihovi mladi zajedno će ležati.
Neće se činiti ništa zlo,
Nikakva nepravda na mojoj svetoj gori.“
Zanimljivo je da se onaj redak kako će svi „mačeve prekovati u plugove“ nalazi napisan na zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku, čija je i Hrvatska članica. Bacimo li pogled na zbivanja u suvremenom svijetu, opazit ćemo kako se vode ratovi, otkrit ćemo nasilje, trku za lagodnijim životom i bogaćenjem. To vrijedi barem u nekoj mjeri. No, pogledamo li malo bolje, otkrit ćemo da ima mira, ljubavi i istinskog života.
Psalam nas poziva:“Hajdemo radosno u dom Gospodnji.“David kralj koji se smatra autorom psalama ne može suspregnuti radost kad ulazi u dom Gospodnji tj. Hram. Kad počnu zornice u ranu zoru, osjećam toliku radost u srcu da je to za mene posebno vrijeme liturgijske godine, koje mi otvara nadu. Stoga i Vama dragi čitatelji preporučam da u ovo vrijeme otkrijete radost u svom srcu. Pokušajte barem malo stati u trci za lagodnijim životom i bogatstvom i pokušajte u svom srcu otkriti možda davno zaboravljenu radost, radost koja proizlazi iz srca.
U drugom čitanju u poslanici Rimljanima apostol Pavao poziva nas na moralnu budnost. Idući na zornice fizički smo budni, ali to upućuje na jednu drugu budnost, jer nam je spasenje blizu. Novi zavjet često poziva na budnost, da nas dolazak Isusov ne zatekne u grijehu. Kad nam gosti dolaze očistimo i sredimo kuću. Zašto ovoga adventa ne bismo očistili svoje srce, jer nam u goste ne dolazi bilo tko, nego sam Bog. On ne gleda izvanjski izgled, nego gleda srce. Stoga nas Pavao poziva:“Odložite, dakle, djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.“ Kako da ga ne dočekamo i što da odbacimo? Spominje pojedinačno:pijanke, razvratnosti, svađu i ljubomoru. To treba odbaciti iz svojih savjesti i srca. I još nam daje jedan savjet:“U brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.“ Svi smo svjesni da čovjek od svoga tijela ne može nigdje pobjeći. Tijelo je nešto raspadljivo u čovjeku, nije vječno kao duša. Briga za tijelo nam je nešto što svakodnevno činimo. Peremo ga i njegujemo itd. No, Pavao ovdje ne misli na tu brigu. On misli na pretjeranu brigu za lagodnijim životom i bogaćenjem. Pretjerana briga za bogatstvom može čovjeka udaljiti od njegove prvotne svrhe za koju je stvoren, a to je da slavi svoga stvoritelja. Zanimljivo je da se je sveti Augustin obratio upravo na ove Pavlove riječi:“Ne u priležništvima i razvratnostima…“Vjerujem da Vam je poznat život svetog Augustina? Kao mladić odao se je razvratnom životu. Njegova majka Monika za njega se svaki dan molila i postila da joj sina povrati na pravi put. Bila je ustrajna, no on je i dalje išao po svom. Čak je živio u „slobodnoj vezi“ i dobio sina sa 17 godina kojemu je dao ime Adeodat. Čuvši ove Pavlove riječi promijenio je svoj život. Svetom Augustinu se uvijek divim , jer je na njegovom primjeru podijedilo „oružje svjetlosti“. Možemo ovdje otvoreno postaviti pitanje koliko majki danas mole da im dijete izvede na pravi put? Ako niste počeli, počnite danas još nije kasno, Bog će sigurno poslušati vašu molitvu.
U evanđelju poziva Isus na pripravnost za svoj dolazak.To je ujedno i poziv na radosno iščekivanje. Nije to poziv na neko uzaludno čekanje kao u onom djelu „u iščekivanju Godota“. Svoj dolazak Isus uspoređuje sa općim potopom koji se dogodio u dane Noinoe. Dok je gradio arku bio je izložen ruganjima ljudi koji nisu razumjeli Božji naum spasenja. Ljudi su normalno živjeli dok nije počela padati kiša. Život je normalno tekao. Kad je Noa ušao u arku onda je tek počela drama onih koji su ostali vani. Željeli su se spasiti i ući u arku, ali bilo je prekasno. Noa je imao priliku vidjeti izraze njihovih lica, osjetiti njihovu bezizlaznu situaciju, kao da su bili osuđeni na pakao. No, oni koji Isusa nisu poslušali kroz sveto pismo i proroke, neće ga poslušati, ako tko i od mrtvih siđe pa im to posvjedoči.Takav će iznenadni dolazak biti njegov i na koncu vremena, zadnjeg dana na zemlji. Taj dan nazivamo i Sudnjim danom. Hoćemo li se tada naći među Isusovim prijateljima ili među onima koji nisu mogli ući u arku?Jedno je sigurno da ništa neokaljano i grešno neće ući u njegovo kraljevstvo. Očistimo, dakle, svoje srce i savjesti, dok je još vrijeme da nas nađe pripravne za svoga dolaska kao vjerne i odane sluge.
Ilija Gromovnik
