U nedjelju će moja Domovina opet imati predsjednika ili po prvi put predsjednicu. Dojmovi sa prvog kruga izbora za predsjednika države govore o pasivnosti i nezainteresiranosti za politička ustoličenja. Potvrđuje to podatak da u odlučivanju tko će biti novi predsjednik Lijepe naše nije glasovala niti polovica registriranih birača. Ipak, ono što se nikako ne može osporiti su izvrsne HDZ-ove brojke na terenu koje su dovele su do toga da je Kolinda u završnoj utrci drugog kruga dobrano preskočila Ivu, unijela nemir u njegovo ženskasto ponašanje, a što je isključivo rezultat izvrsne stranačke organizacije Brkića i Karamarka, koji su kao i niz puta do sada, organizacijski izvukli maksimum i pokazali stručnost, pa bez razlike na kakav način se ona realizirala. Neki su promišljanja da će rezultat na izborima ovisiti o nacionalizmu, što bi se moglo kazati da ako pobjedi Josipović, onda bi trebao zahvaliti nacionalistima, bolje rečeno jugonacionalistima, koje ovom prigodom ne želim imenovati iako su u našoj županiji dobro znani, jer osim što ih odaju korijeni, retorika im se poklapa sa onom iz KAPEJU (KPJ) vremena. Ako pobijedi Kolinda, a sve govori da bi to mogla biti stvarnost, jer u narodu vlada opće nezadovoljstvo aktualnom Vladom, katastrofalni, porazni rezultati i potonuće države, narod bi mogao početi vjerovati u neku bolju Hrvatsku. Narod vrišti od općeg stanja nezadovoljstva koje vlada u državi u posljednjih nekoliko godina, koje izvire iz svakog kutka našeg društva, jer u kafićima, na ulicama i radnim mjestima pa do onih na društvenim mrežama i forumima najviše se razgovara o tome kako preživjeti.
Da budemo jasni, iako to i nije toliko važno, moja opcija je bez uzmaka, i ja ni u kojem slučaju ne bih preporučio, ni birao druga Josipovića za nečijeg predsjednika, koji je po meni najrenomiraniji jugofil koji se divi simbolu pokolja hrvatskog naroda, i titovoj petokraci. Sve je bolje od nedajbože još jednog mandata osobe koja se, ajmo reći, prekriveno u ovom našem stoljeću „divi“ zločincima i okupatorima. Neizostavno je za spomenuti njegovu problematičnu lijenost u obavljanju funkcije, samodopadljivost, nekritičnost prema kukuriku Vladi, ali i guranje pod tepih njegovih osobnih nedovršenih priča oko korupcije, a moglo bi se još mnogo toga nabrajati… Josipović je umjesto pravde postao dio nepravde, jer dok se umirovljenici brinu za ovrhe i režije, on njihov novac troši na koje kakva, samo njemu prilična putovanja. Ako k tome podsjetim na ljubavne poljupce s četnicima o omalovažavanju Domovinskog rata te pokušaju poravnavanja odgovornosti između jugoarmije i HV, taj mi Josipović ni u kojem slučaju ne predstavlja opciju mojeg predsjednika.
Napisati nešto o Kolindi i njezinoj političkoj borbi za buduću predsjednicu moglo bi se opisati svim suprotnostima Josipovića, jer ona ima političko iskustvo u vanjskoj politici, što je kompetencija predsjednika, vojno je imala prigodu raditi, a kao dama je suzdržana, prirodno nasmijana, i ima stil doličan predsjednici, ženi. Gospođa Kolinda, kako je kazao njezin šef, ”nije odnjegovana na socijalističkim jaslama, ne govori ”uvijeno” već diplomatski, a ja bi dodao da juriša na mjesto čovjeka kojega i dalje ironično zovu ”fikus ”. Ono što iz svog kutka gledanja mogu sto postotno garantirati je, da će se jugofilizam i simpatija partizanštine nastaviti ako pobijedi drug Josipović. Stoga, je u nedjelju na izborima važno odlučiti koji nam je glavni cilj i pritom zaboraviti sporedne ciljeve i maštati o idealnim rješenjima. Na biračima je da odluče hoće li opet imati jugofila kao predsjednika ili će prelomiti idealizirana mišljenja o budućnosti Hrvatske te izabrati racionalno, ono što nudi žena predsjednica.
Dražen Prša
