GOSPIĆ – Očuvanje kulturnog i nacionalnog identiteta većih i manjih mikro-područja zadnjih se godina ističe intenzivnije nego li ranije. Tome je pomalo „kriva“ i Europska unija koja je u svoje temelje ugradila raznolikost kulturne baštine svojih članica, kao vrijednosti koje se moraju očuvati i poštovati. Folklorna skupina „Degenija“ iz OŠ „dr. Jure Turića“ po tome je prestigla EU jer ovih dana mali folkloraši slave prvu dekadu postojanja. Voditeljica „Degenije“ je učiteljica Antonija Rosandić koja se i sama godinama bavi njegovanjem kulturne baštine kroz FA „dr. Ante Starčević“.
– Ova vesela družina broji 30-ak članova od 5. do 8. razreda i na njih smo svi iznimno ponosni. Razvijanje ljubavi prema tradicijskim vrijednostima našega kraja glavna je zadaća „Degenije“. Pjevaju stare napjeve i na taj način ih otimaju zaboravu. Kao voditeljica ove skupine nastojim kod djece izgraditi jedan pozitivan odnos prema tradicijskim vrijednostima, ljubav prema ličkoj narodnoj nošnji, a djeca to rado prihvaćaju. Dio djece nakon svršetka osnovne škole uključuju se u rad FA „dr. Ante Starčević“ i na taj način koriste naučeno iz osnovne škole i imaju doista razvijen pravila odnos i veliku ljubav prema našoj baštini, rekla je učiteljica Antonija.
Za ovu prigodu trebalo je razgovarati sa svim djevojčicama i dječacima iz „Degenije“, što bi bilo teško izvedivo. Učenica Naomi Ojurović Ćaćić u razgovoru ističe neke ključne istine.
– „Degenija“ nije samo skupina od koje ćete čuti tradicijske pjesme Gospića i Like. Ovdje se svi dobro zabavljamo, družimo se i volimo folklor. Atmosfera na našim probama je super i opušta me. Uz sve školske obaveze, folklor mi je ipak najdraži. Imali smo puno uspješnih nastupa i teško je reći koji mi je bio najbolji. Ipak mislim da je to bilo na Danima kruha u Zagrebu. Naš je štand bio najbolji i najveseliji i to su nam od reda rekli svi koji su nam prilazili!
Slično kazuje i Ana Mataija.
– U „Degeniji“ sam dvije godine i ovo mi je super. Najdraže mi je kada nastupamo, kada pokazujemo što znamo i jako sam ponosna kada publika sa nama pjeva. To znači da dobro radimo i da se neće zaboraviti stare pjesme i običaji. Svi su mi nastupi dobri jer smo dobro društvo i volimo to što radimo. Željela bi se baviti folklorom i kada odrastem.
Vesna Bićanić također voli tradicijsku baštinu Like.
– Obožavam folklor i sve ovo što radimo. Često odlazimo u Dom umirovljenika gdje nastupamo i publika s nama zapjeva i bodri nas pljeskom. Stariji vole čuti te stare pjesme koje su oni pjevali kad su bili mladi. Teško mi je reći koji mi je nastup bio najdraži. Volim kada nastupamo na školskim priredbama, pa nas gleda cijela škola. Gdje se god pojavimo u ličkim narodnim nošnjama svi nas bodre jer te nošnje predstavljaju nešto jako vrijedno što mi mlađi njegujemo i ne smijemo zaboraviti, rekla je Vesna. Na nju se nadovezala učiteljica Antonija Rosandić, ističući važnost ličke narodne nošnje.
– U radu s djecom uvijek govorim da se ponašaju u skladu s onim što ta nošnja simbolizira. Lička narodna nošnja nije samo skup odjevnih predmeta, ona je daleko više. Djeci govorim da od trenutka kada se pojave na pozornici s narodnom nošnjom oni ne predstavljaju samo sebe. Predstavljaju svoj grad i Liku, predstavljaju vrijednosti što su ih stvarale u čuvale od zaborava mnoge generacije prije nas. Zato se narodna nošnja nosi s ponosom. Zato mora biti kompletna. Djevojčice glavu pokrivaju rupcima. Dječaci obavezno nose ličku kapu. Sve mora biti uredno ispeglano, jer štujući tu nošnju štuješ kraj iz kojega potječeš i gdje živiš. Važno je razviti ljubav kod djece prema ličkoj narodnoj nošnji, da je nose i pokazuju s ponosom, kako to i dolikuje nečemu što je stvarano stotinama godina, kaže učiteljica Antonija.
FS „Degeniji“ želimo još puno, puno ovakvih generacija jer „bolje da nestane sela, nego li običaja“!
M. S.
