PLITVIČKA JEZERA – Prva asocijacija na spomen ovog planetarno popularnog prirodnog bisera veže se uz smaragdno bistra jezera, floru, faunu i geomorfološke posebnosti cijelog područja. Uz sve ovo JUNP Plitvička jezera čine ljudi, generacije koje su čuvale sve ovo, gradile i stvarale. Većina od njih malo su poznati široj javnosti, iako bi bez njih i njihovog rada uspjesi ove ustanove bili nezamislivi. Jedno od tih zanimanja je i turistički vodič. Često ih susrećemo uz jezera gdje s puno ljubavi i truda pokazuju grupama posjetitelja ono najvažnije što vrijedi isticati. Među 8 vodiča Helena Petrović svojevrsni je doajen u ovome poslu. U NP Plitvička jezera radi 31 godinu, kao vodič četvrt stoljeća.
-Mi imamo po cijelom svijetu diplomante. Oni predstavljaju Hrvatsku daleko od kuće. A mi turistički radnici, mi smo ambasadori svoje zemlje kod kuće. Ako onaj tamo u inozemstvu ne odrađuje valjano svoj posao,i nama je posao otežan. Dakle, svi mi ovdje dio smo jednog šireg tima, nego li se obično misli. Turistički vodič u NP Plitvička jezera više je od toga. Mi smo i informatori jer kada ne vodimo grupe gostiju onda mi radimo s individualnim posjetiteljima dajući im informacije o parku, kaže Helena.
-Kroz park ste vodili i poznate osobe. Koga biste izdvojili kao posebnog?
-Ovdje su bili mnogi poznati ljudi, mnoge delegacije i izaslanstava. Tu onda budu novinari da bi se sve vidjelo u medijima. Najveći dio naših posjetitelja ipak su obični, kako se kaže mali ljudi. To su nama jednako važni, veliki ljudi. Izdvojiti poveću sumu novca da biste doputovali u Hrvatsku iz Japana, Kine, SAD-a ili neke druge jako udaljene države, to je čin koji pokazuje da ti ljudi vole putovanja, da ne žale ni novac, ni svoje vrijeme da bi vidjeli Plitvička jezera. To je nešto što treba uvažavati. Nešto što nas ovdje uči da se trebamo ponašati prema svakom gostu jednako. Zato mi ovdje posjetitelja ne tretiramo kao veće ili manje. Svi su dobro došli i jednako su nam važni. Kada obiđem dio parka s grupom gostiju i čujem riječi poput: „Sad kad sam ovo vidio ne žalim umrijeti jer je ovo nešto izuzetno“, to je onaj gost kojeg posebno treba cijeniti. A takvih je najviše.
-Postoji li nešto posebno u vašem zanimanju?
-Naše zanimanje je posebno po tome što smo po cijele dane u prirodi. Možda bi bilo dobro da nas je više, ali se mladi ljudi iz većih centara teže odlučuju napustiti dom i doći ovamo raditi. U sezoni svi radimo 7 dana u tjednu jer gost ne smije biti zakinut ni u čemu. Vodič treba govoriti barem dva strana jezika. Možda je problem i u tome. Kada preuzmem grupu gostiju najprije im pogledam-cipele! Da bih znala kojim stazama ih mogu voditi. Za promjenjiva vremena pratim imaju li dovoljno kišobrana, da se ne bismo previše udaljavali od objekata i da ljudi ne pokisnu. Moja je praksa prilikom vođenja grupe gostiju najprije zaželjeti „dobar dan“ na hrvatskom. Ukoliko mi odzdrave na nekom drugom jeziku onda znam kako ćemo dalje, na kojem će jeziku teći moje vođenje. Ovaj posao je kao i svaki drugi posao u NP Plitvička jezera. Težak i odgovoran, ali ako ga volite i znate, onda ga ne biste mijenjali ni za koji drugi.
– Jeli po Vašem mišljenu Lika u cjelini dovoljno turistički uklopljena u ovu priču?
-Plitvička jezera su svjetski biser i turisti iz cijeloga svijeta dolaze ovamo. Međutim, mislim da bi se ostali dijelovi Like trebali više isticati u tom smislu. Više povezivati na način da strani gost znade da su Plitvice u Lici. Kao npr. kada netko boravi u NP Brijuni, ili posjeti Pulu, a da ne zna da je to u Istri. Bilo bi dobro valorizirati sve ostale ličke posebnosti zato što malo tko od stranih gostiju uopće znade da je ovo Lika.
M. S.
