Predsjednik RH Ivo Josipović položio je vijenac na spomenik ubijenim civilima srpske nacionalnosti u Varivodama. Bio je to zločin kao i svaki drugi, događaj koji se nikako nije smio dogoditi i koji je za svaku osudu. Teško je ili bolje reći nemoguće opravdati pucanje u civile. Predsjednikova je gesta humana i za svaku pohvalu. No, teško da u Hrvatskoj postoji ijedno mjesto uz nekadašnju prvu crtu bojišta da nije brojalo mrtve civile tijekom četverogodišnje okupatorske politike tzv. SAO Krajine. U Lici je rat počeo prije rata kada je četnički vojvoda Rade Čubrilo iz Raduča izveo svoj «junački pothvat». U Lovincu je u srpnju 1991. Čubrilo odveo petero muškaraca mahom starije dobi. Odvedeni su u nepoznatom pravcu, da bi nakon nekoliko dana uz željezničku prugu u smjeru Gospića bila pronađena njihova već raspadajuća tijela. Četnički je vojvoda inače poznati besposličar i neuki folirant koji je i danas čelni čovjek srbijanskih invalida rata i dakako-visoko pozicionirani četnik. Pred sud još nije stigao. Neki kažu zato što nema svjedoka njegovih zločina. U ovom i drugim slučajevima svjedoka ne može niti biti jer su četnici i Martićeva para-vojska likvidirali sve Hrvate i nepoćudne Srbe koji su im se našli na dohvat ruke.
Bivši predsjednik Stipe Mesić bio je godinama uredno pozivan na komemoracije u Širokoj Kuli. Tamo su četničke skupine tijekom rata likvidirale ukupno 40 civila. Tijela su im spaljivali zajedno s kućama ili su pobacana u obližnje jame na Ljubovu. Niti bivši, niti sadašnji predsjednik nikada nisu našli za shodno doći u Široku Kulu, pokloniti se ubijenima, položiti vijenac podno spomen-obilježja, pružiti riječ utjehe najbližima… Na zadnjem ispraćaju ekshumiranih ostataka dvadeset žrtava prije nekoliko godina bili su Jadranka Kosor i dr. Darko Milinović. Sadašnja je premijerka tada u svojstvu ministrice branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti obilazila sva mjesta gdje su vršene ekshumacije. Na nekima je bila i u trenutku kada su žrtve vađene iz jama ili grobova. Zašto se onda naši predsjednici boje Široke Kule? Pa već je srbijanski sud počeo procese protiv zločinaca koji su na čitanju optužnica priznali svoja nedjela na širem području Ličkog Osika. A Široka je Kula, na žalost, tek dio crne priče o stradavanju civila u Domovinskom ratu. Po činjenici da su ondje mučeni i likvidirani isključivo civili, mahom stariji ljudi, žene i djevojčica Verica, Široka Kula je priča za sebe. Crna i neshvatljiva, baš kao i Varivode, samo u znatno crnjem obimu. Valjda bi žrtve Široke Kule ipak trebale biti dostojne makar jednog predsjedničkog poklona i pijeteta predsjednika, kakav zaslužuju sve nedužne žrtve. Trinaesti listopad je datum kada su 1991. godine započele egzekucije i datum kada će se ponovno održati komemorativni skup u središtu Široke Kule. Bit će to još jedna prigoda da hrvatski predsjednik dokaže kako je svaka žrtva vrijedna poštovanja.
M. S.
