UDBINA – Među strogim EU standardima položaji nacionalnih manjina u državama ove asocijacije pod posebnim su povećalom. Neprestano se ističe kako su nacionalne manjine i njihovo kulturno naslijeđe bogatstvo o kojem se valja skrbiti na najbolji mogući način. Među promicateljima srpskog kulturnog naslijeđa u RH zavidno mjesto zauzima Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“. Među 54 pododbora, koliko ih broji, djeluje i onaj u Udbini. Predsjednik Đoko Opalić u razgovoru ističe brojne aktivnosti, ali težište priče smješta na altruizam.
-SKD „Prosvjeta“ nastoji svojim aktivnostima dati doprinos očuvanja identiteta Srba u Hrvatskoj, a to čini programima koje provodi na područjima kulture i prosvjete. Cilj ovih aktivnosti je očuvanje nacionalnog identiteta srpskog naroda u RH. Pododbor na Udbini je osnovan 3.4.2003., dok je trajao, za kratko entuzijazam i optimizam među povratnicima i koji se odražavao i u formiranju nacionalnih udruženja, bez patronatstva i podjela koje su stigle uskoro iz mutnih voda politikantstva kojem smo skloni. Samo osnivanje i učlanjivanje kod osnivača na Udbini motivirano i doživljavano je kao doprinos slobodi u iskazivanju nacionalne i vjerske pripadnosti, kao i želja da se zaboravi ružna stvarnost fizičke i duhovne pustoši s kojom smo se svi suočili vraćajući se u zavičaj i tražeći pravo na njega. Bez neke tradicije ili bar navike na kulturnu organiziranost i često bez saznanja za potrebu tog segmenta duha, pionirski je rad da se takva organizacija prihvati i kod sunarodnjaka, a i kod novog življa koje smo zatekli i kod kojih je sve to pomalo izazivalo neku sumnju. Možda je zato sada prilika da se spomene doprinos i podrška osnivanju i stvaranju uvjeta za rad društvu od strane mnogih pojedinaca na osnovu njihovog osobnog stava, a bez institucionalnih ili drugačije preporuka. Kako je nacionalna odrednica, bez namjere da se razmatra, ali uvijek ili bar često prisutna u karakterizaciji pojedinaca u Lici, zato s poštovanjem ističem neke geste podrške koje sam doživio od Hrvata.
-Na koje geste mislite?
-Možda se danas čini banalnim, ali treba reći da je nekoliko dana po osnivanju društva ta novost stigla i do Lovinca . Pozvan sam u jedan lokal gdje me je sačekao stariji krupan muškarac i predstavivši se poželio uspjeh društvu donijevši litru rakije i dvije knjige pisane ćirilicom, a odnose se na povijest i stradanje srpske vojske u I sv. ratu na Krfu. Tako je jednim spontanim i civiliziranim stavom o potrebi čuvanja kulturne i književne baštine svakog, a posebno susjeda, aludirao na činjenicu vjekovnog zajedničkog življenja i dijeljenja dobra i zla. Zapravo mi je tiho i nenametljivo dao izvanredan primjer tradicionalnog ličkog čojstva i vratio vjeru u bolje dane i načela koja su se cijenila u odnosima dva posebno bliska naroda. Reče mi tada da čovjek mora naučiti trpjeti dvije stvari: loše vrijeme i opako doba.
-Je li bilo još ovakvih primjera?
– U tim prvim danima stvaranja SKD „Prosvjeta“ doživio sam potporu iz Otočca i ogleda se u daru ulaznih vrata na prostoriju koju smo svu u memli i šutu, bez elementarnih uvjeta za korištenje dobili od Općine i koju smo uređivali dok smo nastojali urediti i životno boravište u prvim godinama povratka. Stolar iz Otočca, znan kao Majstorina, radeći za neke humanitarne organizacije na terenu Udbine primijetio je mogućnost za pomoć, pa izradio i poklonio nam je masivna ulazna vrata. Šumar koji se bavi i majstorlukom, doseljenik iz Slavonije, uradio je besplatno vodoinstalaciju, sređujući čajnu kuhinju i toalet. Rad na elektroinstalaciji je dobrim dijelom dar električara, doseljenika iz Banja Luke i tako se to množilo i davalo svima nama okupljenim u društvu vjeru da van institucija koje su vrlo restriktivno gledale na povratak i podizanje bukvalno iz pepela nacionalnih temelja, postoji široka neformalna i tradicionalno plemenita osobina kod „običnog“ čovjeka koja je neuništiva i mnogo je složenija od dnevnih i sezonskih trendova ili moralnih iskoraka. Ovim nije završena česta podrška koju smo dobivali i dobivamo od uvjetno rečeno, jer ih za nacionalnost nisam pitao, Hrvata, već su to samo bile “prve laste” iz tog jata u 11 godina našeg postojanja. Što reče stari Grk ” malena dobročinstva su vrlo velika za one koji ih dobiju u pravi čas”. Narodski rečeno: drugo jato, ako opstaje ova neprikladna metafora za entitet, je također iznjedrilo nesebičnih pojedinaca koji su željeli sunarodnjacima dati snage i volje za očuvanje onoga što je i njihovo sjećanje na rodni kraj, na pjesmu i običaj, koje su ponijeli u najskrivenijoj i najljepšoj kićenoj torbici svoje duhovnosti kad su krenuli u širok svijet.
– Zacijelo su vam pomogli i vaši sunarodnjaci.
-Svakako. Čanković, srednjogorac, poklanja nam 10-tak lustera, Basta, Kurjačanin, klavir izrađen u Beču 1873 godine, Orlović iz Ploče 40 stolica, Bevanda iz Jošana velike lučne prozore. Tako smo se kućili i uređivali prostor koji će postati stjecište prvog organiziranog institucionalnog kulturološkog rada u Udbini, a koliko pratim i ne tako čestog među Srbima u Lici poslije II svj. rata, nastojeći da se nacionalna kultura potisne u ime brisanja kulturnih ili drugih različitosti među narodima i tako stvarajući slogu u bezličnosti, a ne međusobno poštovanje izrađenih i duhom bogatih osoba. SDK „Prosvjeta“ je u Udbini započela praktički od nule, ali s jednim novim načinom, receptom kako čuvati svoje i uvažavati druge, kazivao nam je Đoko Opalić.
M. S.
