Božić je uistinu čudesan dan. Koliko se samo ljubavi i prijateljstava rodilo toga dana kroz mnoga stoljeća. Slavilo ga se kao i danas: tko je kako mogao. Pod skromno okićenim jelkama sirotinjskih obitelji djeca bi na Božićno jutro pronalazila orahe, lješnjake, jabuke, netom opletene suknene čarape i šalove. Kuća bi bila puna slame jer „Spasitelj je rođen u slami pa je red da ovu svetu noć i mi hodamo po slami“-kazivahu naši djedovi. Dobro se pazilo da se toga dana netko ne bi posvađao ili nanio kome kakvo zlo. Na polnoćku su išli svi, a nakon mise kod crkve bi se zaigralo kolo i zapjevalo.
Prohujala stoljeća i došao komunizam. Ponegdje se Božić slavio bez velikih problema. Problema je bio tamo gdje je nacionalni sastav bio šarolik pa su se neki drugovi nadmetali koji će od njih načiniti dulji popis onih koji su išli na polnoćku. Kako to bila u životu neki su drugovi poslije postali gospoda pa su u neovisnoj Hrvatskoj opet stajali oko crkve s olovkom u ruci. Uloga se donekle promijenila i sada su pisali tko ne ide u crkvu. Promijenili su se i običaji. Ne pišu se više niti čestitke, način da naša karta s rukopisom dođe u ruke zemljopisno udaljenih prijatelja i rođaka. Danas će se na većini mobitel upisati „Sretan Božić“ i odaslati na sve brojeve u imeniku. I posao gotov! Ko će se gnjaviti s posjetima inače nam dragih ljudi?!? Ili telefonskim pozivima? Sve je postalo gnjavaža. Pod jelkama sve rjeđe viđamo slamu jer „ko će je čistiti nakon blagdana“! Darovi su uglavnom elektroničke naravi: mobiteli, tableti, lap-top, računalo ili video igrice. Nekadašnji asortiman darova odavno je odbačen kao zaostao i sirotinjski. Čar Božića donekle je nestao i zbog trgovina jer se već iz Svih Svetih ukrašavaju izlozi i pozivaju nas da pojačamo potrošačku groznicu. Jelke su se stoljećima kitile na Badnjak, a nikako skoro dva mjeseca ranije. Pa ipak nešto je ostalo nepromijenjeno. Ne odnosi se na tehnološke dosege jer su te novotarije pomogle da lakše i bolje živimo, ali i da se otuđimo jedni od drugih. Božić je vrijeme kada nam nakon polnoćke valja otići doma i biti sa svojim najmilijima. Ako netko iz bilo kojeg razloga nema obitelj ( a to je danas počesto „in“) bilo bi lijepo družiti se s prijateljima, popiti neku, razgovarati i veseliti se. Posebno je važno ovo dvoje potonjih glagola. Da ne zaboravimo koliko trebamo jedni drugima i da smo samo obični ljudi u istoj ljušturi koja se mijenja s vremenom što nikoga ne čeka. Božić je ljubav, poštovanje svakoga od nas, život bez mržnje i zavisti. Tako nas je učila i crkva, tako su nas učili i naši stari. Bez obzira jeste li vjernik ili ne, jeste li mladi ili su vam sjedine i bore već pokazale koliko smo prolazni. Božić je suviše velik da bi ga se slavilo samo 25. prosinca. Njegovom pojmu i vrijednostima trebao bi biti podčinjen cijeli život svakoga od nas.
Čestit Božić i nadolazeće blagdane želi vam uredništvo portala Lika Online.